OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG ZAKONA (139/10) i ČL. 369 OZ-a (112/2012) | Hazud.hr

OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG ZAKONA (139/10) i ČL. 369 OZ-a (112/2012) | Hazud.hr:

OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG ZAKONA (139/10) i ČL. 369 OZ-a (112/2012)

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 06/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Autor: Nada Landeka

Je li u ovršnom postupku baš sve beznadno, ili postoje neka rješenja koja ovršenici mogu primijeniti, a u koja možda nisu upućeni? Ovršni zakon jest grub i nemilosrdan, skloniji ovrhovoditelju nego li ovršeniku, međutim, u njemu ima i odredbi kojima ovršenik može spriječiti neke nepoželjne učinke ovrhe i pomoći si, međutim, mora temeljem tih zakonskih odredbi poduzeti određene radnje kako bi ovrha bila obustavljena. Što  ovršenik može učiniti i na što se treba pozvati?

Brojni očajni ovršeni građani RH pokušavaju pronaći izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. S blokiranim računima i onemogućavanjem normalnog i dostojanstvenog  života, to je iznimno teško.

Velik broj naših čitatelja često postavlja pitanja  oko zastarnih rokova, kada i kako nastupa zastara na pojedine obveze, o čemu sam već pisala u tekstuhttp://www.hazud.hr/kada-i-kako-nastupaju-zastare-na-ovrhu/ objavljenom na portalu www.hazud.hr. Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.  Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Međutim, ti zastarni rokovi odnose se na postupke koji se tek trebaju  započeti.

Za sve pravomoćne ovršne isprave (pravomoćna sudska presuda ili pravomoćno sudsko rješenje, pravomoćno rješenje o ovrsi, bjanko zadužnica, mjenično očitovanje, ovršna sudska nagodba ili neka druga ovršna sudska odluka) zastarni rok je deset godina.

U sudskim, parničnim i ovršnim postupcima naročito morate paziti na rokove. UPAMTITE, UVIJEK IMATE PRAVO NA ŽALBU, ČAK I AKO RJEŠENJE NISTE PRIMILI.

Zastara prava na naplatu potraživanja vjerovnika čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom

Člankom  222. ZOO propisano je kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz založene stvari,  ako je drži u rukama (ako o tome ima pravomoćnu ispravu kojoj je zastarni rok 10 godina) ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

(2) Međutim, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

Povremene tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja

(1)Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

(2) Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja

Nastupa li zastara na potraživanja osigurana hipotekom?

Međusobne tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga

Člankom 228. st. 1.  ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. (Čl. 229. ZOO-a).

Potraživanja za naknadu štete zastarijevaju u roku od pet godina od kad je šteta nastala

(1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.  (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. (čl. 230 ZOO-a).

Zastara poreznih obveza

Porezne obveze zastarijevaju za šest godina od dana kad je donešeno Porezno rješenje.  To znači, da u slučaju ako se kroz šest godina ništa nije događalo, niste podmirili dug unatoč pravomoćnom ovršnom rješenju Porezne uprave, njihovo pravo na naplatu zastarijeva za šest godina. U slučaju da porezna obveza nije utvrđena, odnosno da nije proveden porezni nadzor, pravo na utvrđenje porezne obveze nadzorom kod poreznog obveznika zastarijeva kroz tri godine računajući od kraja godine kada je ta porezna obveza nastala.  U slučaju ako je nastupila zastara morate se pismeno obratiti Poreznoj upravi sa zahtjevom za otpis potraživanja koja su zastarjela.

Jednogodišnji rok zastare

(1) Zastarijevaju za jednu godinu: 1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, 2) tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, 3) tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, 4) tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.

Blokirane građane najčešće bune ovi rokovi propisani zakonom, obzirom da često misle da se radi o zastari, a računi su im i nadalje blokirani.

Zašto je tako, što učiniti, kada se pozvati na zastaru, a kada na prava propisana Ovršnim zakonom?

Zastarni rokovi primjenjuju se prije nego li je Rješenje o ovrsi pravomoćno, dakle, u žalbenom postupku. Ukoliko vam je stigao Prijedog za ovrhu na koji je udaren pečat Rješenja o ovrsi javnog bilježnika ili suda, na isti imate pravo žalbe u roku od 8 dana. Ukoliko Rješenje niste dobili a račun vam je od strane FINE blokiran, tada morate otići u FINU i zatražiti presliku Rješenja na temelju kojeg ste blokirani. U svim slučajevima IMATE PRAVO NA ŽALBU U ROKU 8 DANA.

U žalbi možete isticati sve žalbene razloge i pozivati se na činjenicu da je nastupila zastara potraživanja, da niste dobili opomene od vjerovnika, da vas nije pozvao na plaćanja prije pokretanja ovršnog postupka, da niste dobili rješenje (neuredna dostava), da je dug podmiren, da je dug bitno manji nego li je označeno u prijedlogu za ovrhu, itd. i za sve navedeno priložiti dokaze koje posjedujete.  U žalbi tražite da se Rješenje o ovrsi ukine u cijelosti iz svih žalbenih razloga, i uvijek tražite da se  Rješenjem obavijesti i FINA.  Nakon što sud ili javni bilježnik dobije vašu žalbu postupak prelazi u parnicu i u sudskom postupku dokazujete svoje pravo na koje ste se pozvali u žalbi.

Bez podnošenja žalbe, ili u slučajevima kada je žalba odbijena Rješenje o ovrsi postaje pravomoćno, a tada su zastarni rokovi 10 godina od dana pravomoćnosti Rješenja o ovrsi.

Na temelju pravomoćnih presuda u kojima je odlučeno o nekom pravu između stranaka, stranka koja je uspjela u parnici ima pravo na temelju te presude pokrenuti ovršni postupak. I u tom slučaju zastara je 10 godina od dana pravomoćnosti presude.

Što ovršenik može učiniti ako je ovršni postupak u tijeku, račun je blokiran i zastare nema?

Ovršenici, tj. blokirani građani moraju znati da se parnični, ovršni i kazneni postupci vode po onim propisima/zakonima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja nekog postupka. Znači ako je vaš ovršni postupak krenuo npr. 2001 godine primjenjuje se  Ovršni zakon NN 057/1996, odnosno primjenjuje se  onaj Ovršni zakon (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.,  139/2010, 112/2012, 25/13, 95/14)  koji je bio na snazi u trenutku pokretanja neke ovrhe. Kad je koji zakon bio na snazi i koje su promjene nastale možete pronaći  na stranici Središnji katalog službenih dokumenata RH.  U tražilicu ukucajte naziv zakona koji tražite i izlistati će vam Zakon i izmjene i dopune toga zakona, kao i vrijeme u kojem su te promjene nastale. Tako ćete saznati koji je zakon za vaš slučaj primjenjiv.

Obustava ovrha po čl. 338. OZ-a  iz 2010 godine odnosno po čl. 369. novog Ovršnog zakona

Stupanjem na snagu novijeg Ovršnog zakona određeni su i uvjeti pod kojima se nastavlja ovrha koja je u tijeku. Tako je Ovršnim zakonom (NN 139/2010)  čl. 338. propisano da je ovrhovoditelj dužan u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu toga zakona podnijeti osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti – odnosno  „Postupci koji su u tijeku, a pokrenuti su prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) obustavit će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog Zakona ako ovrhovoditelj ne podnese osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti.“

Ukoliko vaš ovrhovoditelj nije podnio osnovani prijedlog za nastavak ovrhe u ovršnom postupku, možete dati Prijedlog sudu da obustavi ovršni  postupak (odnosno sud je po službenoj dužnosti dužan postupak obustaviti, iako to rijetko  sam sudac čini pa ga je najbolje Prijedlogom za obustavu ovrhe podsjetiti na to pravo).

Stupanjem na snagu Ovršnog zakona  (NN 112/2012)  jednako pravo propisano je Člankom  369. OZ-a kojim je određeno  da:

„(1) Postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, postupci pokrenuti prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) obustavit će se ako ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne podnese prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti.“

Dakle, ukoliko vaš ovrhovoditelj nije podnio prijedlog na temelju kojeg bi se postupak nastavio u roku od tri mjeseca od  dana stupanja na snagu OZ-a  NN/112 iz 2012. godine SUD BI MORAO POSTUPAK OBUSTAVITI obzirom da ovrhovoditelj nije ispunio zakonske pretpostavke za nastavak ovršnog postupka, niti je ispunio uvjete propisane Zakonom za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima sukladno odredbama  Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, to sukladno odredbama čl. 337. Ovršnog zakona (NN 139/2010) i ČL. 369 Ovršnog zakona (NN 112/2012).

Prijedlogu za obustavu ovrhe naslovljavate uvijek na onaj Općinski sud i suca koji je Rješenje o ovrsi i donio –  te u istom svakako zatražite da Naslovni  sud donese Rješenje o obustavi ovrhe temeljem odredbi čl. 337. Ovršnog zakona (NN 139/2010)   ili čl. 369. Ovršnog zakona (NN 112/2012) – ovisno o tome koji je zakon bio na snazi u vrijeme kada je vaše Rješenje o ovrsi donešeno, te svakako naznačite da sud Rješenje o obustavi ovrhe  uputi i FINI radi deblokade vaših računa.

Ukoliko sud donese Rješenje o obustavi ovrhe, a u Rješenju nije naznačio da FINA ima deblokirati vaše račune temeljem Rješenja o obustavi ovrhe, čak i kad je ovrha već provedena, obustavljena, ili odgođena, odnosno na neki drugi način stavljena izvan snage, računi će vam ostati i nadalje blokirani. To iz razloga jer FINA jedino postupa po sudskoj odluci.

Stoga provjerite stanje blokada vaših računa u FINI, provjerite od kada su vam ovrhe na računima i što se sa tim ovršnim postupcima događa, uzmite broj svakog od ovršnih  postupaka i posjetite sud koji je Rješenja o ovrsi donio.  Pregledajte ovršni spis (na to kao stranka imate pravo sami učiniti i bez odvjetnika)  i provjerite je li ovrhovoditelj stavio prijedlog za nastavak ovrhe, odnosno što se u ovršnom predmetu događa. Ukoliko ovrhovoditelj nije stavio prijedlog za nastavak ovrhe u rokovima propisanim u člancima 337. Ovršnog zakona (NN 139/2010) i čl. 369 Ovršnog zakona (NN 112/2012),  podnesite Prijedlog za obustavu ovrhe, pozivajući se na taj propust ovrhovoditelja, te obavezno napomenite Sudu – da Rješenje o obustavi ovrhe dostavi i FINI radi deblokade računa. 

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video)

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 14/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Ovdje su pitanja na koja hrvatska javnost i oštećenici austrijskih zadruga još nemaju odgovore, hoće li ih Michael Spitzer dati?

U javnosti je puno priče, malo konkretnih saznanja o poslovanju austrijskih zadruga na hrvatskom teritoriju. Ovo iznimno važno pitanje  nekoliko puta je bilo postavljeno i kao zastupničko pitanje  u Saboru RH, zatražena je i odgoda ovrha dok Državno odvjetništvo ne donese odluke i dok institucije ne reagiraju.  Saborski zastupnici Damir Kajin, Miro Bulj, Josip Borić intenzivno su podsjećali na hitnost rješavanja ovog pitanja.   Od  Sabora je  zatraženo  da Sabor i Ministarstvo pravosuđa žurno pronađu rješenje za oštećene građane. Do danas to pitanje nije riješeno.  Tko je to u Hrvatskoj jači od Zakona i Ustava RH?

Izlaganje Josipa Borića 

https://www.youtube.com/watch?v=TWsVpIjQ6J4

S jedne strane pravna struka i oštećenici koji na temelju hrvatskih zakona i Ustava RH tvrde da te zadruge nisu imale potrebna ovlaštenja za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali i da su kršile zakon Republike Austrije, i s druge strane, predstavnici austrijskih zadruga odnosno Raiffaisenlandesbank Austrija, njihova PR agencija i koordinator Michael Spitzer koji  tvrde da je njihovo poslovanje zakonito i profesionalno.

Oštećenici RB zadruga više su puta u svojim Priopćenjima jasno obrazložili iz kojih razloga smatraju da su žrtve nezakonitosti koje su nad njima provedene, a radi čega su i ostali bez svoje imovine.

S druge strane, PR agencija Manjgura  i koordinator Michael Spitzer tvrde da je poslovanje Raiffaisenbank zadruga, odnosno Raiffaisenlandesbank uredno i zakonito te da ih oštećenici kleveću.

Kako bi se otklonile neke nepoznanice u njihovom poslovanju, koje i inače, prema zakonu mora biti javno i transparentno, molimo koordinatora Michaela Spitzera da  hrvatskoj javnosti dao odgovore na slijedeća pitanja: 

1. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće uspjele na hrvatsko područje, i započeti  kreditiranje Hrvata obzirom da prema registraciji i Zakonima Republike Austrije  smiju  se reklamirati samo u svojim prostorijama?

2. Svi korisnici kredita kažu da su kredit ugovarali putem posrednika. Postoje i ugovori u kojima je navedena posrednička provizija. Jesu li posrednici bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga?

3. Po kojoj osnovi je jednom  od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita – isplaćena plaća u iznosu od 60.000 eur-a?

4. Obzirom da su  43 pravne osobe koje su kreditirale hrvatske građane po pravnom obliku  zadruge registrirane u Austriji,  jesu li one prema austrijskom zakonu smjele financirati samo svoje zadrugare u krugu svojeg okruga, ili im je zakon omogućio financiranje i izvan Republike Austrije?

5. Kako su banke (zadruge) sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala uspjele osigurati tako velike iznosa novca od čak 280.000.000,00 eura – koliko tvrdite da ste ukupno plasirali na područje RH? Koji je izvor tog novca?

6. Jeste li prijavljivali svoj rad na području Hrvatske Hrvatskoj narodnoj banci?

7. Iz kojeg razloga  austrijske zadruge/banke nisu egistrirali podružnicu za financijsko poslovanje  u Hrvatskoj i ishodili potrebne dozvole potrebne za obavljanje poslova kreditiranja?

8. Kako obrazlažete činjenicu da dio dužnika uopće nije imao putovnicu u vrijeme sklapanja kredita, a vi tvrdite da su sklopili ugovore o kreditu u Austriji?

9. Kako obrazlažete činjenicu da je najveći broj dužnika ugovore o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika u Hrvatskoj, a da pri ovjeri nije bila prisutna ovlaštena osoba austrijske zadruge/banke?  Uz to, u ugovorima o kreditu nije naznačeno da vašu stranu zastupa punomoćnik??

10.. Kako su dužnici sa minimalnim plaćama uspjeli imati zadovoljavajući bonitet za dobivanje tako visokih iznosa kredita? Tim više što su neki od njih bili i nezaposleni, ili zaposleni na određeno vrijeme?

11. Jeste li prijavljivali prijenos novca preko granice, koji je isplaćen vašim dužnicima u Hrvatskoj. U nekoliko ugovora stoji označena i naplata “prijenos novca preko granice”, kako je to moguće, kad zakon propisuje isključivo bankovne transfere? Znači li to da su novac preko granice prenosili vaši djelatnici?

12. Biste li na području Republike Austrije prihvatili kao valjan ugovor sklopljen s Hrvatom,  koji nije ovjeren? Austrijski zakon možda propisuje da se ugovori ne ovjeravaju, ali Zakon o legalizaciji međunarodnih isprava propisuje, ako su Ugovori sklopljeni u Austriji, zašto nemaju propisanu nadovjeru Apostille?

13. Kako ste, i s kojom nakanom, kao strana pravna osoba, zatražili OIB u Republici Hrvatskoj?

14.. Jesu li ugovori o kreditu prijavljeni Austrijskoj narodnoj banci?

15. Kako u svojim poslovnim knjigama knjižite potraživanja od Hrvata i jesu li knjigovodstveno prikazani svi krediti?  Jeste li u mogućnosti takvo knjiženje, kao dokaze,  dostaviti sudovima pred kojima se vode parnice?

16. Je li uobičajeno poslovanje vaše zadruge/banke da vaši djelatnici naplaćuju u gotovini rate kredita i kamate (u ovom slučaju naplata se vrši na području Hrvatske) , i da novac nose u koferima natrag u Austriju, pretpostavljamo u vašu poslovnicu u Austriji?

17. Kako su odvjetnici/posrednici uplaćivali rate na vaše račune, koje su njima plaćali dužnici? Je li to plaćanje vršeno preko deviznog računa vaše zadruge/banke?

18. Predstavljate se kao glavni koordinator austrijskih zadruga. Koji je vaš opis poslova na području Hrvatske, i iz kojeg razloga ste imenovani za koordinatora za područje Republike Hrvatske?

19. Jesu li direktori i zaposlenici zadruga plaćeni za izlazak na teren u Hrvatsku, i “procjenu nekretnina”, je li gdje u poslovnim knjigama evidentiran njihov rad na području RH – pregled nekretnina?

Nada Landeka/ HAZUD/Oštećenici RB zadruga, Posojilnica bank i ZVEZA bank

Nada Landeka: KORUMPIRANO PRAVOSUĐE JE GLAVNA POLUGA U POSTUPKU OTIMANJA...

KREDITNE ZADRUGE I UREDI: Nenad Koljaja poziva institucije RH da zaštite...

NADA LANDEKA: KORUMPIRANO PRAVOSUĐE JE GLAVNA POLUGA U POSTUPKU OTIMANJA...

PRIJEDLOG ZA ZABILJEŽBU SPORA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA (primjer)

OPĆINSKI SUD U ____________________________

ZEMLJIŠNO KNJIŽNI ODJEL

PREDLAGATELJ: (podaci o tužitelju/predlagatelju zabilježbe) __________________________,  OIB; _______________________

PROTUSTRANKA:  (podaci o vlasniku nekretnine)

PRIJEDLOG ZA ZABILJEŽBU SPORA

radi  zabilježbe spora na nekretnini  upisanoj u z.k. ul. ______ k.o. _______,  k.č. br. ________,  u naravi  (prepisati sve podatke iz zemljišnih knjiga po etažama

(ako nema etaža prepisati podatke iz zemljišnih knjiga za nekretninu - predmet spora) 

1. ETAŽA ___________u naravi  sprema smještena na jugozapadnu površinu suterena objekta, označeno zelenom bojom i slovom A ukupne netto korisne površine ________ m2

2. ETAŽA ___________u naravi dvosobni stan smješten na zapadnoj površini niskog prizemlja objekta označen svjetlosmeđom bojom i slovom B ukupne netto površine _________ m2 koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, dvije sobe i WC-a te pripadajuće nenatkrivene terase površine ___________ m2 (____________m2) što čini ukupnu površinu __________ m2(________m2)

3. ETAŽA _______________ u naravi jednosobni stan smješten na istočnoj površini visokog prizemlja objekta,označen plavom bojom i slovom C, ukupne netto korisne površine ___________m2, a koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, kupaonice i sobe

4. ETAŽA _____________ u naravi dvosobni stan smješten na zapadnoj površini visokog prizemlja objekta, označen ljubičastom bojom i slovom D, ukupne netto korisne površine __________ m2, a koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka i kupaonice, te pripadajuće nenatkrivene terase površine ___________ m2 (___________ m2), što čini ukupnu površinu od ___________ m2 (______________ m2)

sve upisano u z.k. ul. _____________ k.o. _________ u list A kao kuća i dvorište sagrađeni na katastarskoj čestici _____________k.o. __________, ukupne površine __________m2, koji suvlasnički dijelovi su povezani temeljem odredaba članka 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) sa vlasništvom posebnih dijelova nekretnine

I Predlagatelj je podnio tužbu koja se vodi pred Općinskim sudom u _______________, a radi ništetnosti i uspostave prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja. Kako su Zakonom o zemljišnim knjigama nedvojbeno opisani slučajevi u kojima se na nekretninama bilježi zabilježba spora, a što obuhvaća i predmetna tužba, to predlagatelj predlažu zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini do okončanja spora po priloženoj tužbi. 

Prilog; preslika tužbe

U _________________________                                   PREDLAGATELJ

                                                                                         ______________________

                                                

                                                                                             

PRIJEDLOG OVRŠENIKA ZA ODGODU OVRHE (NELEGALNE AUSTRIJSKE ZADRUGE I NELEGALNI KREDITNI UREDI)

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U _____________

Posl. Br. _____________

OVRHOVODITELJ: Raiffaisenbank St. Stefan-Jagersberg-Wolfsbergegen Austrija (ili druga)

Ovršenik: _____________________________________________

PRIJEDLOG OVRŠENIKA

ZA ODGODU OVRHE

Pred naslovnim sudom vodi se ovršni postupak broj gornji.  Tijekom ovršnog postupka, ovršenik je predao u spis dokaz o podnešenoj Tužbi  radi proglašenja Ugovora o kreditu ništetnim (Tužba podnesena dana ________________ godine). Protiv ovrhovoditelja u ovoj pravnoj stvari Raiffaisenbank ___________________________________________________________ im _______________, podnešena je od strane ovršenika  i kaznena prijava na okolnost da se radi o pravnoj osobi koja je nelegitimno i nelegalno na području Republike Hrvatske ugovarala i sklapala Ugovore o kreditu, te na protupravan način isplaćivala novac. Za opisane radnje Raiffaisenbank _____________________ Austrija nije imala potrebna ovlaštenja za obavljanje poslovne djelatnosti kreditiranja na području Republike Hrvatske, a nije imala niti otvorenu podružnicu kako je to Zakonom o trgovačkim društvima propisano.

Na navedene nedostatke, kao i na ništetnost pojedinih pravnih radnji na kojima se temelji ovrha, sud je dužan paziti po službenoj dužnosti stoga je ovršni sud bio dužan utvrditi činjenicu da ovrhovoditelj Raiifaisenbank st. Stefan Jagerberg ovrhu provodi na temelju ništetnog Ugovora o kreditu i ništetnih javnobilježničkih akata, kao što je niže, u nastavku ovog Prijedloga navedeno.  

Pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Raiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da isti nije zadobio dozvolu niti je  tražio dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogao osnovati podružnicu, isti je nesporno radio protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost  ex tunc, a samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, ugovora,  akata, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju ništetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta ovrhovoditelja  na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnog bilježnika ovjereni i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane i bez potrebne nadovjere (legalizacije javnobilježničkog akta sklopljenog sa stranom osobom).

Ovrhovoditelj  nije radio, obavljao poslovnu djelatnost sukladno zakonima, te je uzrokovao ništetnost ugovora i poslovanja. Samim time nije niti bio ovlašten provoditi ovrhu na području Republike Hrvatske na temelju ništetnih i nelegalnih javnobilježničkih akata koji prema tome, po načelu legaliteta (bez Apostilla) nisu imali niti svojstvo ovršnosti.

Ovršenik ističe – „da se osporenim pojedinačnim aktima, ugovorima i javnobilježničkim aktima protiv kojih je ovršenik ustao tužbom, grubo vrijeđaju i ustavna prava ovršenika“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Budući da za vrijeme poslovanja Raiffaisenbank st. Stefan-Jagerberg-Wolsbergegen Austrija,  nije imao odobrenje, dozvolu Hrvatske narodne banke za davanje kredita na području Republike Hrvatske, niti je imao registriranu podružnicu upisanu  u Sudski registar Republike Hrvatske, isti nije ni mogao postupati kao kreditor, te je ugovor o kreditu ništetan, javnobilježnički akt je ništetan, odnosno isti ne polučuje  pravni učinak. Kako isti ne polučuje  pravni učinak, tada ugovor o kreditu i javnobilježnički akt  po sili zakona nestaje, poništava se. Samim tim, obzirom na ništetnost od trenutka nastajanja Ugovora o kreditu i javnobilježničkog akta,  ništetne su i poništavaju se i sve kasnije provedene radnje.  

Samim time je i vođenje ovog ovršnog postupka nezakonito, a sve provedene pravne radnje ništetne, kao i ugovor o kreditu sklopljen sa vjerovnikom Raiffeisenbank St. _______________________________________Austrija koji nije imao aktivnu legitimaciju za kreditiranje na području Republike Hrvatske niti za vođenje ovršnog postupka, , pa se slijedom istog cjelokupni ovršni postupak  vodi temeljem ništetnog ugovora, i nepostojećeg javnobilježničkog akta (druga strana nije sudjevala u potpisu i ovjeri (solemnizaciji) isprava.) Dakle, isprava na temelju koje je donešeno Rješenje o ovrsi nije ovršna isprava/iz predmetnog razloga ništetnosti posla i samim time ugovora, slijedom istog ništetna isprava i ništetni posao ne mogu steći ovršnost, tuženik na temelju ništetnosti ne može tražiti ovrhu predmetnim ugovorom i aktom, i na temelju pravnog posla koji nije legaliziran, a kao posljedica toga nisu ispunjeni uvjeti za vođenje ovršnog postupka, a to je valjanost posla na temelju kojeg je provedena ovrha.

Sam javni bilježnik koji je sačinio predmetnu ovršnu ispravu i izovjeravao svu potrebitu dokumentaciju, bio je u obvezi provjeriti i utvrditi je li tuženik u posjedu predmetne suglasnosti HNB-a odnosno je li od strane tuženika u Republici Hrvatskoj osnovana podružnica, a isto tako i Naslovni sud, morao je paziti na ništetnost pravnih akata na kojima se temelji ovršni postupak po službenoj dužnosti.

Također je i ovršni sud trebao u trenutku pokretanja ovršnog postupka utvrditi postojanje predmetne potvrde/suglasnosti – Apostille, budući je predmetna suglasnost osnov za valjanost, provedbu ovrhe. Sud i javni bilježnik propustili su to učiniti.

Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, niti mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka, budući se ovršni postupak nije smio niti voditi iz gore navedenih žalbenih razloga. Sud predmetne činjenice treba uzeti u obzir po službenoj dužnosti.

Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

U novo donešenim Izmjenama i Dopunama  Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza članka 19. dodaje se glava IV.a naslovi iznad članaka i članci 19.a do 19.i te glava IV.b i članci 19.j do 19.l koji  u čl. 19. glasi:  „(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj  102 dana 22. rujna 2015. godine i  stupa na snagu dana 30. rujna 2015. godine.

Člankom 19.k. istog Zakona navedeno je  „(1) Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.  (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine.   (3) Prijedlog za odgodu ovrhe prema ovom Zakonu potrošač kao ovršenik može zatražiti neovisno od toga je li podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

Dakle, i samim Zakonom o potrošačkom kreditiranju, kao i drugim pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, utvrđeno je da  ovrhovoditelj  nije imao aktivnu niti inu drugu legitimaciju za vođenje bilo kakvih ovršnih postupaka na području Republike Hrvatske, i to na temelju ništetnih i nepostojećih, protuzakonitih i protuustavnih akata, pa je samim time i ovrha broj Ovr _________  u cijelosti ništetna.  Ugovori i akti koji su protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske, ništetni su ex tunc, tj. od dana njihovog nastajanja, pa su samim time i ništetne sve kasnije provedene radnje koje se temelje na takvim ništetnim i nepostojećim aktima.

Dana 01. rujna 2014. godine stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14 u daljnjem tekstu ZOIDOZ-a) Odredbom članka 32. toga zakona izmijenjena je i dopunjena odredba članka 65. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 u daljnjem tekstu OZ) kojim je propisana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika i to na način da su dodane nove točke 9. i 10.  Točkom 10. stavak 1. navedenog članka propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.  Ovršenik je osim tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i stavljanja izvan snage javnobilježničkog akta podnio i kaznenu prijavu protiv ovrhovoditelja Raiffaisenbank St. ______________________Austrija , i to u Hrvatskoj i u Republici Austriji, te  stoga ispunjava uvjete propisane čl. 65. st. 10 – o odgodi ovrhe do okončanja kaznenog postupka, odnosno do okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, javnobilježničkog akta i provedenih pravnih radnji.

Ovršnim zakonom čl. 65. st. 1. propisano je da na prijedlog ovršenika sud može donijeti Rješenje o odgodi ovrhe   ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu. Sabor RH je dana 22. rujna 2015. godine  jednoglasno usvojio Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je u zakon ugrađena odredba o ništetnosti  pravnih radnji sklopljenih sa svim kreditnim institucijama koje nisu imale ovlaštenje za poslovanje na području Republike Hrvatske, ili sa kreditnim posrednicima.  Istovremeno je izglasao i odredbu o obvezi odgode ovrhe do donošenja presude o ništetnosti pred nadležnim sudovima.  (Izmjene i Dopune  Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.). Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj  102 dana 22. rujna 2015. godine i  stupa na snagu dana 30. rujna 2015. godine.

Članak 70.  OZ-a  (NN 93/14) st. 1.  propisuje: „ Ako je ovrha odgođena zato što su ovršenik ili treća osoba izjavili pravni lijek, odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka postupka po tom lijeku, odnosno sredstvu.“

»Stavak 2. 5 „ Ako je ovrha odgođena zbog razloga iz članka 65. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, odgoda traje do donošenja odluke tijela, koje je ovlastila Vlada Republike Hrvatske....“

Temeljem svega opisanog, ovršenik temeljem odredbi Ovršnog zakona čl. 65 OZ-a st. 9. i 10., te temeljem odredbi čl. 19.j. i 19. k Izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju,  predlaže Naslovnom sudu  da usvoji Prijedlog o odgodi ovrhe u cijelosti,  te da temeljem gore označenih zakonskih odredbi donese

Rješenje:

Odgađa se ovrha  u ovoj pravnoj stvari do  pravomoćnog okončanja postupka radi  utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta.

U Zagrebu, _______________________                                       OVRŠENIK

                                                                                                       ______________________

TUŽBA RADI NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU SA NELEGALNIM AUSTRIJSKIM ZADRUGAMA (PRIMJER)

OPĆINSKI SUD U _________________

Mjesto i datum; ________________

Pravna stvar

Tužitelj: ____________________________________OIB: ___________

Tuženik: Posojilnica-Bank Bilčovs-HODIŠE-ŠKOFIČE, Ludmannsdorf/Bilčovs33a

                (Raiffaisen ili neka druga)

radi: ništavosti

T U Ž B A

Vrijednost spora u                     kn                                                                                               3x

Tužitelji su  lošeg imovnog stanja, blokiranih računa i imovine,  te bi platež troška postupka predstavljalo otegotnu okolnost za svakodnevni život tužitelja, pa se slijedom istog traži oslobađanje od plateža troškova postupka, a sve sukladno odredbi članka 172. Zakona o parničnom postupku.

Dokaz. Potvrda koju će tužitelji dostaviti u spis kod Naslovnog suda

                      

I Tužitelj je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu i to;  Ugovor o jednokratnom kreditu, broj stranke: ­­­­­­­­­____________, broj konta _____________, od ______________. godine na iznos od ________________ eur, uz kamatnu stopu od _______ % godišnje. Prilog Ugovoru je Očitovanje- Solemnizacija broj OV-________ od ______________. godine ovjerena kod javnog bilježnika _____________,  na temelju koje je založni dužnik ____________, ovdje tužiteljica odobrila i upis založnog prava na nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u ________________ k.o. ___________________, z.k. ul. _____________k.č. br. ___________, u naravi ___________________________________________________veličine _________________ m2, na adresi ____________________.

Dokaz; preslika ugovora s prilozima

Dokaz; preslika e-izvadka, preslika Solemnizacije  o osiguranju tražbine

U svezi predmetnog tereta tuženik je protiv Tužitelja  pokrenuo ovršni postupak pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem  Ovr – ______________radi ovrhe na opisanim nekretninama, te kod FINE u _______________ broj OV-_____________ radi ovrhe na svim žiro računima i tekućim računima na novčanim sredstvima.

U potvrdi  izdanoj od strane austrijskog tijela FMA tijela koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržišta izdanoj  dana 16. listopada 2013. g.  jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.

Predmetni dopis bio je upućen istom tijelu radi zadobijanja podataka u svezi poslovanja pravnih osoba naziva Raiffeisenank i Raiffeisenlandsbank, uključujući i tuženika. Za jednu od istih pravnih osoba dostavlja se i očitovanje HNB-a u kojem se objašnjava način rada na području Republike Hrvatske. Naime, za obavljanje djelatnosti u ovom slučaju davanja kredita bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva. Kao konačnica predmetnog postupka prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.

Ukoliko se sagleda pravna regulativa, potvrde HNB-a koje su se dostavile, te očitovanje austrijskog FMA- daje se slijedeći zaključak;

Tuženik kao i pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Faiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnog bilježnika Branka Jakića, ovjereni i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane.

Tuženik nije radio, obavljao poslovnu djelatnost sukladno zakonima, te je uzrokovao ništetnost ugovora i poslovanja. Slijedom istog, predmetna tužba na ništetnost je osnovana, te je treba usvojiti uz obvezivanje tuženika na snošenje troškova postupka.

Tužitelj je zatražio usmeno zasebno od Hrvatske narodne banke potvrdu o tome je li tuženik imao valjanu dozvolu za obavljanje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, odnosno je li isti ovlašten od strane Hrvatske narodne banke za obavljanje svoje djelatnosti na području RH. Tužitelj je u posjedu potvrde, a koju dostavlja u privitku tužbe koja je tražena za druge ugovornike ugovora sa tuženikom, temeljem koje se izvješćuje od strane Hrvatske narodne banke da Hrvatska narodna banka nije dala ovlaštenje tuženiku da obavlja djelatnost kreditnog poslovanja, niti je isti tuženik tražio naknadno istu suglasnost.

Dokaz; preslika dopisa Hrvatske narodne banke

            Potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu

Stranke ovog postupka sklopili su predmetni Ugovor o kreditu/zajmu. Predmetnim ugovorom regulirana su i prava vjerovnika i dužnika iz kreditnog odnosa. Predmetnim ugovorom definiran je kreditni odnos stranaka i to za davanje kredita koje je tuženik dao tužitelju. Predmetni pravni posao kreditiranja sklapan je na području Republike Hrvatske, ugovor je sklopljen pred hrvatskim javnim bilježnikom, primjena je hrvatskog zakonodavstva i smatra se da ovdje tuženik profesionalno obavljao određene bankovne poslove i to poslove davanja kredita.

Dokaz; saslušanje tužitelja, zz tuženika na adresi tuženika, po potrebi i drugi svjedoci

Također je tuženik kontinuirano duži niz godina davao kredite i obavljao kreditne poslove na području Republike Hrvatske. Naime, tuženik je organizirano putem mreže posrednika vršio davanje kredita i samim time kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske. Dakle, organizirano vršio prodaju svojih proizvoda, nudeći ih, te potom sklapao poslove kredita na području Republike Hrvatske.

Dakle, ugovor ima sve elemente koji određuju da je predmetni ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske i da se na predmetni ugovor u cijelosti primjenjuju odredbe hrv. zakonodavstva. Cjelokupni postupak zadobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.

Dakle, na predmetni posao primjenjuju se i odredbe hrv. zakonodavstva koje određuju valjanost ovakovog pravnog posla, ugovora o kreditu, javnobilježničkog akta i priloga. Sukladno Lex specialis određivati će se i mogućost davanja kredita nekoj pravnoj osobi u ovom slučaju tuženika.

Predmetno definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama i to na način kako se navodi u nastavku:

Bankovne usluge može pružati;

1)      banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga,

2)      banka države članice Europske unije iz članka 13. stavka 1. ovog Zakona koja u skladu s ovim Zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili koja je u skladu s ovim Zakonom ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske,

3)      podružnica strane banke iz članka 13. stavka 2. ovog Zakona koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga na području Republike Hrvatske,

4)      štedna banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga

Bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredtava u svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca.

Bankovne usluge smiju pružati samo osobe koje su prije navedene i koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.

Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga i to:

-          kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite, i financiranje komercijalnih poslova (uključujući forfeiting),

Hrvatska narodna banka izdaje banci, štednoj banci i podružnici strane banke odobrenje za rad.

Odobrenje za rad sadrži odobrenje za pružanje bankovnih usluga.

Odobrenje za rad može sadržavati i odobrenje za pružanje ostalih financijskih usluga.

Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano u odredbama  čl. 3., 7. 11, 55.

Nadalje, Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti navodi;

I.                   OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1)   Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno.

Članak 3.

(1)   Pravna osoba u smislu ovoga Zakona je: trgovačko društvo, zadruga, ustanova, odnosno druga pravna osoba koja obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost.

(2)   Fizička osoba u smislu ovog Zakona je svaki pojedinac koji obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obra.

Članak 4.

Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.

II.                OBAVLJANJE NEREGISTRIRANE DJELATNOSTI

Članak 5.

(1)   U smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se slijedeće aktivnosti:

-          kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar.

-          Kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti

-          Kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima

-          Kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti

-          Kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti

Članak 6.

Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga  Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.

Tužitelj ističe – „da se osporenim pojedinačnim aktima, ugovorima i javnobilježničkim aktima, grubo vrijeđaju i ustavna prava tužitelja“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Dakle, ukoliko se gleda osnovni ugovor i poslovni odnos između stranaka ovog posla, tuženik je vršio poslovanje bankovnih poslova na području Republike Hrvatske. Dakle, isti je postupao kao banka na području Republike Hrvatske i kao rezultata rada davao je kredite, isplaćivao iste, upisivao se u zemljišne knjige i sada provodi postupak naplate svoje tražbine odnosno naplatu danog kredita.

Nesporno je dakle da je tuženik poslovao kao banka na području Republike Hrvatske. Predmetna činjenica je nesporna. Također je nesporno da je isti trebao imati suglasnost i odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje predmetnih poslova kreditiranja na području Republike Hrvatske budući isto proizlazi iz poslovanja ovrhovoditelja. Također je nesporno da je isti trebao imati i otvorenu podružnicu na području Republike Hrvatske, a da isti to nije učinio. Nesporno je da tuženik predmetnu dozvolu nema, odnosno da ju nije imao u trenutku vršenja predmetnih poslova. Bez obzira što je novac bio uplaćivan iz Republike Hrvatske i da su obrasci kredita dolazili iz Republike Austrije, predmetni pravni posao vršen je na području Republike Hrvatske i smatra se da je isti sklopljen i vršen na području Republike Hrvatske, pa se stoga treba primjenjivati sve odredbe hrvatskih zakona, a oni određuju da upravo tuženik je u obvezi zaprimiti predmetnu dozvolu, odnosno zatražiti je.

Takva odredba je jasna jer upravo centralna banka štiti domaće bankovno tržište i njegove poslove kako bi bio red i kontrola na domaćem financijskom tržištu. Puštanjem da svako može doći na područje druge države bez dozvola za rad, dopušta se financijski nered, nestabilnost domaćeg bankovnog tržišta i samim tim nesigurno financijsko poslovanje uz vođenje parabankovnih sistema. Takav način poslovanja je strogo zabranjen i mora biti kontroliran. Upravo gore citirani zakonski tekstovi i navedeni članci zakona jasno ukazuju na navode tužitelja.

Ukoliko je točno, a isto je nesporno, tuženik je protivno propisima Republike Hrvatske vršio poslovanje bankovnih usluga.

Članak 322. Zakona o obveznim odnosima navodi da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je. Budući da se ovdje radi o kreditnom ugovoru isti mora biti u skladu s odredbama zakona koji određuje sam posao kredita i načina rada.

Budući da za vrijeme poslovanja tuženik nije imao odobrenje, dozvolu Hrvatske narodne banke za davanje kreditana području Republike Hrvatske, niti je imao podružnicu upisanu Sudski registrar Republike Hrvatske, istini nije ni mogao postupati, isti ugovor je ništetan, odnosno iste ne polučuje učinak. Kako isti ne polučuje učinak, tada ugovor po sili zakona nestaje, poništava se i to ex tunc, od dana nastajanja. Samim time je i vođenje postupka od strane tuženika ništetno, kao i ugovor, odnosno iste nema aktivno legitimaciju za vođenje ovršnog postupka, pa slijedom istog cjelokupni ovršni postupak se vodi temeljem ništetnog ugovora, i nepostojećeg javnobilježničkog akta (druga strana nije sudjelovala potpisu i solemnizaciji ugovora). Samim time tuženik nema aktivnu niti inu drugu legitimaciju za vođenje bilo kakvih ovršnih postupaka na području Republike Hrvatske, na temelju ništetnih i nepostojećih, protuzakonitih i protuustavnih akata, pa je samim time i ovrha broj OVR Ovr – ___________ i OVR-______________ u cijelosti ništetna.  Ugovori i akti koji su protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske, ništetni su ex tunc, tj. od dana njihovog nastajanja, pa su samim time i ništetne sve kasnije provedene radnje koje se temelje na takvim ništetnim i nepostojećim aktima.

Dokaz; potvrda HNB i potvrda Ministarstva financija RH

           Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102 od 22.rujna 2015.)

Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak.  Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Zakon o izmjenama i dopunama  Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.)  propisuje:

Čl. 19. j (1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj  102 dana 22. rujna 2015. godine i  stupio je na snagu dana 30. rujna 2015. godine.

Člankom 19.k. istog Zakona navedeno je  „(1) Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.  (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine.  

(2)Prijedlog za odgodu ovrhe prema ovom Zakonu potrošač kao ovršenik može zatražiti neovisno od toga je li podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

Pravne osobe/financijske ustanove sa sjedištem u Austriji pod skupnim nazivom Posojilnica i Raiffaisenbank (zadruge)  trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da isti nije zadobio dozvolu niti je  tražio dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogao osnovati podružnicu, isti je nesporno radio protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost  ex tunc, a samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, ugovora,  akata, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju ništetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika kao ovrhovoditelja   na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnog bilježnika ovjereni bez prisusustva druge ugovorne strane i bez potrebne solemnizacije i nadovjere (legalizacije javnobilježničkog akta sklopljenog sa stranom osobom).

Samim time tuženik nije bio ovlašten, nije ovlašten, niti je aktivno legitimiran,  provoditi ovrhu na području Republike Hrvatske na temelju takvih ništetnih i nelegalnih javnobilježničkih akata koji prema tome, po načelu legaliteta (bez Apostilla) nemaju  niti svojstvo ovršnosti, tim više jer tužitelj nije sa tuženikom načinio solemnizirani ugovor o kreditu, te isti nema niti  svojstvo ovršne isprave. 

“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).“

Nadalje, iz  priloženog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, vidljivo je da su stranke ugovorile osiguranje založnim pravom na nekretninama upisanim u k.o. ________________ u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u _____________, a da su u očitovanju navedene nekretnine određeno označene brojem zemljišnoknjižnog uloška, brojem zemljišnoknjižne čestice, kulturom i izgrađenosti, te površinom kako su iste upisane u zemljišnim knjigama. U obvezno-pravnom odnosu u vezi ponude i prihvata ponude za sklapanje ugovora o osiguranju založnim pravom, ugovor o jednokratnom kreditu predstavlja ponudu tuženika kao založnog vjerovnika za sklapanjem sporazuma o založno-pravnom osiguranju.

„Međutim, odredba Ugovora o jednokratnom kreditu o instrumentima osiguranja, odnosno predmetnim nekretninama nije određena na način kako je to predviđeno u čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama na način da sadrži oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica nekretnina, kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi, niti sadrži određeno kalendarski utvrđeno vrijeme do kojeg se i prihvat mora utvrditi javnobilježničkim aktom u smislu čl. 56. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu, pa prema ocjeni Općinskog suda u Koprinivnici, takva odredba ne predstavlja ponudu u smislu čl. 56. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu, stoga Solemnizacja – Očitovanje  koje je  Tužitelj ovjerio i solemnizirao kod javnog bilježnika, ne predstavlja valjani ugovor o osiguranju založnim pravom na nekretninama koji bi bio sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, kako je propisano u čl. 56. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu.  Zasnivanje založnog prava može se provesti  samo prema sporazumu vjerovnika i dužnika sklopljenim u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.  “ (iz sudske prakse Općinskog suda u Koprivnici o sličnom slučaju kreditiranja austrijskih zadruga).

Na ovakvu ništetnost po službenoj dužnosti pazi sud koji vodi postupak. U postupku koji se vodio sud koji je donio rješenje o ovrsi, pazi sud po službenoj dužnosti radi li se o ništetnosti ili ne, odnosno je li banka-ovrhovoditelj imala predmetnu suglasnost i samim time je li predmetni ugovor i akt, odnosno poslovanje koje je određeno tim ugovorom u skladu sa propisima Republike Hrvatske. Ako tuženik nije imao, a iz priložene isprave se jasno vidi da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne može se provoditi ovršni postupak, te je ovrha nedopuštena.

Dokaz; preslika potvrde HNB, Zakoni i Ustav RH

Dakle, isprava na temelju koje je donešeno rješenje nije ovršna isprava/iz predmetnog razloga ništetnosti posla i samim time ugovora, slijedom istog ništetna isprava i ništetni posao ne mogu steći ovršnost, tuženik na temelju ništetnosti ne može tražiti ovrhu predmetnim ugovorom i aktom, i na temelju pravnog posla koji nije legaliziran, a kao posljedica toga nisu ispunjeni uvjeti, a to je valjanost posla na temelju kojeg je provedena ovrha.

Sam javni bilježnik koji je sačinio predmetnu ovršnu ispravu i izovjeravao svu potrebitu dokumentaciju, bio je u obvezi provjeriti i utvrditi je li tuženik u posjedu predmetne suglasnosti HNB-a odnosno je li od strane tuženika u Republici Hrvatskoj osnovana podružnica. Također su i ovršni sud, kao i FINA trebali  u trenutku pokretanja ovršnog postupka utvrditi postojanje predmetne potvrde/suglasnosti budući je predmetna suglasnost osnov za valjanost, provedbu ovrhe. Sud i javni bilježnik propustili su to učiniti.

Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, niti mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka, budući se ovršni postupak nije smio niti voditi iz gore navedenih žalbenih razloga. Sud predmetne činjenice treba uzeti u obzir po službenoj dužnosti. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Tužitelj također ističe bitan procesni nedostatak u postupcima koje je vodio tuženik na području RH, a to je nedostatak međunarodne punomoći opunomoćeniku koji zastupa tuženika u parničnim i ovršnim postupcima. Sukladno Zakonu RH, kao i Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.

Dakle, kako je tuženik vršio poslovanje davanja kredita bez valjanog odobrenja, odnosno isti je poslovao protivno propisima Republike Hrvatske, sklapajući poslove kreditiranja bez dozvole

Slijedom rečenog tužitelj traži od naslovnog suda da donese slijedeću:

P R E S U D U

I.Utvrđuje se da su ništetne  slijedeće isprave:

-          Ugovor o jednokratnom kreditu od ________________., broj stranke: _____________, broj konta ________________, od _________________. godine na iznos od _____________ eur, uz kamatnu stopu od _____________ % godišnje.

-          Javnobilježnički akt - Solemnizacija broj OV-_____________________ od __________ godine  ovjerena kod javnog bilježnika _____________________, _______

-          Suglasnost o zapljeni broj OV-_________________ od _______________ godine ovjerena kod javnog bilježnika __________________iz___________________

te se utvrđuje da su isti bez učinka ex tunc.

II.Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u ______________  brisanje upisanih tereta temeljem Solemnizacije- Očitovanja i temeljem ugovora o  kreditu opisanih   u točki I. Presude i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu  kao;

k.o. ____________________, z.k. ul. ______________k.č. br. _______________, u naravi __________________________________________veličine __________ m2, na adresi _________________.

III: Nalaže se FINI – Financijska agencija u _______________ oslobađanje zaplijenjenih sredstava temeljem Suglasnosti o zapljeni broj OV-___________________ od ____________. godine i obustava ovrhe temeljem isprava iz točke I Presude.

IV.Tuženik je u obvezi nadoknaditi troškove ovog postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U______________________________                                        TUŽITELJ/ICA