nedjelja, 26. veljače 2017.

TUŽBA RADI NIŠTAVOSTI UGOVORA O KREDITU (S HIPOTEKOM) i RADI BRISANJA UPISA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA



Prijedlog za oslobađanje od sudskih pristojbi
OPĆINSKI SUD U __________

Mjesto i datum; ______________ godine

Pravna stvar

Tužitelji:     1. _________________________________________OIB: _____________
                        2. _______________________________________OIB: _____________


Tuženik:        Raiffeisen Halbenrain-Tieschen eGen sa sjedištem u Republici Austriji, 8492               
                        Halbenrain, Halbenrain 125, OIB 82853512793.

radi: ništavosti
        radi brisanja upisa u zemljišnim knjigama
        radi uspostave prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja

T U Ž B A

VPS:  650.000,00 kn                                                                                               3x

Tužitelji su  lošeg imovnog stanja, blokiranih računa i imovine,  te bi platež troška postupka predstavljalo otegotnu okolnost za svakodnevni život tužiteljica, pa se slijedom istog traži oslobađanje od plateža troškova postupka, a sve sukladno odredbi članka 172. Zakona o parničnom postupku.

Dokaz. Potvrda  o oslobađanju od sudskih troškova koju će tužiteljice dostaviti u spis kod Naslovnog suda

I Nadležnost suda u ovoj pravnoj stvari utvrđena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali i drugim pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj i međunarodnim propisima. Nekretnina se nalazi na području __________, gdje se pred Općinskim sudom u ________ vodi i ovršni postupak radi prodaje nekretnine broj Ovr-3_____________ a predmetni spor proizašao je iz tog ovršnog postupka, stoga je isključiva mjesna nadležnost Općinskog suda u ___________..
                      
II Tužiteljice su kao glavni dužnik i sudužnik  sa  tuženikom zaključili ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjem i to;  Ugovor o jednokratno iskoristivom kreditu broj ___________ od ____________________ godine na iznos od ______________ eur, uz aktivnu kamatnu stopu od 7,75 % godišnje, uz ugovorenu zateznu kamatu (kamate na kamate) po stopi od 5% godišnje.  
Ugovor je potpisan u Zagrebu dana ________________godine. Iako su tužiteljice potpisale Ugovor o kreditu na iznos od  ________________ eur-a, što zajedno sa troškovima i kamatom iznosi ____________eur, istovremeno su  prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu potpisali i ovjerili i Sporazum o osiguranju tražbine osnivanjem dobrovoljnog založnog prava na nekretnini u iznosu kojeg tuženik može samostalno naknadno odrediti, a koji neće premašiti iznos od ____________ eur-a, što preračunato u kune u trenutku potpisivanja sporazuma iznosi ____________ kn.
Ugovori su potpisani u uredu odvjetnika Maria Migića kojie se predstavio i kao ovlašteni prevoditelj, koji je po potpisu ugovora  uputio tužiteljice do javnog bilježnika gdje su ugovori i ovjereni.   Na temelju sporazuma o osiguranju tražbine sklopljenog u Zagrebu  dana  _________ odnosno ___________.god., solemniziranog kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović sa sjedištem u Zagrebu pod posl.br. ________________ i prijedloga, upisan je  teret na  stan opisan u A-II dijelu, u naravi stan u visokom prizemlju zgrade u _____________ na adresi ________________, sagrađene na čest. zem. ___________ k.o. Zadar, ukupne površine _________ m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, upisan u poduložak br. ___________, z.k. ul. ___________.  na kojem stanu je uknjiženo pravo vlasništva ____________________. .

Iako je u Ugovoru o kreditu naznačeno da tužitelji sklapaju ugovor na iznos od 38.000,00  eur-a, od čega im je isplaćeno svega 31.000,00 eur-a, na opisanoj nekretnini upisano je temeljem tog ugovora za koji je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju  utvrđena ništetnost, uknjiženo je založno pravo u korist tuženika,  radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 85.000,00 EUR-a (osamdesetpettisuća eura) što je u trenutku potpisivanja sporazuma prema srednjem tečaju HNB iznosilo 631.135,54 KN.

Tužitelji nisu bile u dovoljnoj mjeri kreditno sposobni u trenutku dogovaranja kredita, pa im je prethodno i dostavljena dokumentacija o primanjima i ostali krivotvoreni dokumenti potrebni za odobrenje kredita.

Tužitelji su bile prisiljeni podići navedeni  kredit radi konsolidacije postojećih kreditnih obveza, i za potrebe liječenja člana obitelji tužitelja.

Dokaz; preslika ugovora s prilozima

U svezi predmetnog tereta  tuženik je protiv 1) tužiteljice  pokrenuo ovršni postupak pod brojem Ovr ____________ te je u okviru tog ovršnog postupka određena i prodaja nekretnine na javnoj dražbi.

III U potvrdi  izdanoj od strane austrijskog tijela FMA tijela koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržišta izdanoj  dana 16. listopada 2013. g.  jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.

Predmetni dopis bio je upućen istom tijelu radi zadobijanja podataka u svezi poslovanja pravnih osoba naziva Raiffeisenank i Raiffeisenlandsbank, uključujući i tuženika, naročito za period prije stupanja Hrvatske u EU, odnosno i za 2005. godinu u vrijeme kada su tužitelji i I tuženik zaključili označeni ugovor o davanju kredita.  Za jednu od istih pravnih osoba dostavlja se i očitovanje HNB-a u kojem se objašnjava način rada na području Republike Hrvatske. Naime, za obavljanje djelatnosti u ovom slučaju davanja kredita bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva. Kao konačnica predmetnog postupka prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.

Ukoliko se sagleda pravna regulativa, potvrde HNB-a koje su se dostavile, te očitovanje austrijskog FMA- daje se slijedeći zaključak;

Tuženik kao i pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Faiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnog bilježnika Zvjezdane Rauš Klier, ovjereni i solemnizirani bez prisusustva druge ugovorne strane.

Tuženik nije radio, obavljao poslovnu djelatnost sukladno zakonima, te je uzrokovao ništetnost ugovora i poslovanja. Slijedom istog, predmetna tužba na ništetnost je osnovana, te je treba usvojiti uz obvezivanje tuženika na snošenje troškova postupka.

Radi reguliranja ništetnosti navedenog Ugovora donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine, a u svezi poduzimanja zakonskih mjera radi zaštite oštećenika (tužitelja) koji su sudionici sklapanja ugovora o kreditu, ili ugovora o davanju kredita za što davatelji kredita nisu na području Republike Hrvatske imali potrebna ovlaštenja, Vlada je Saboru RH  dala slijedeći prijedlog, Klasa: 450-02/16-01/01, urbroja: 65-16-03, od 9.ožujka 2016. godine

Vlada RH predlaže da Hrvatski sabor donese zaključak kojim se zadužujeVladu Republike Hrvatske da zajedno s Hrvatskom narodnom bankom i mjerodavnim tijelima
uprave poduzme sve pravne mjere iz svog djelokruga da se onemogući ilegalno  djelovanje stranih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske te da se onemogući
provođenje ovrha na nekretninama i deložacija, odnosno da bez odgađanja donese odluku
kojom se obustavlja provođenje ovrha i deložacija od strane austrijskih banaka Raiffeisen grupe nad nekretninama građana – korisnika spornih kredita, do okončanja istražnih radnji i sudskih postupaka pokrenutih na temelju privatnih tužbi građana i utvrđivanja zakonitosti financijskog posredovanja, poslovanja i kreditnih odnosa, a u svrhu zaštite hrvatskih građana i utvrđivanja kaznene odgovornosti sudionika u ovim pravnim poslovima.“

Tužitelj je zatražio usmeno zasebno od Hrvatske narodne banke potvrdu o tome je li tuženik imao valjanu dozvolu za obavljanje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, odnosno je li isti ovlašten od strane Hrvatske narodne banke za obavljanje svoje djelatnosti na području RH. Tužitelj je u posjedu potvrde  koja je zatražena za druge ugovornike ugovora sa tuženikom, temeljem koje se izvješćuje od strane Hrvatske narodne banke da Hrvatska narodna banka nije dala ovlaštenje tuženiku da obavlja djelatnost kreditnog poslovanja, niti je isti tuženik tražio naknadno istu suglasnost, radi čega je  o ništetnosti ugovora sklopljenih sa pravnim ili fizičkim osobama koje nisu imale potrebna ovlaštenja za financijsko poslovanje na području RH već riješeno  Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali i drugim aktima.

Stranke ovog postupka sklopili su predmetni Ugovor o davanju kredita.  Predmetnim ugovorom regulirana su i prava vjerovnika i dužnika iz kreditnog odnosa. Predmetnim ugovorom definiran je kreditni odnos stranaka i to za davanje kredita koje je tuženik dao I tužitelju. Predmetni pravni posao kreditiranja sklapan je na području Republike Hrvatske, ugovor je sklopljen pred hrvatskim javnim bilježnikom, primjena je hrvatskog zakonodavstva i smatra se da ovdje tuženik profesionalno obavljao određene bankovne poslove i to poslove davanja kredita.

Dokaz; saslušanje tužitelja, zz tuženika na adresi tuženika, po potrebi i drugi svjedoci

Također je tuženik kontinuirano duži niz godina davao kredite i obavljao kreditne poslove na području Republike Hrvatske. Naime, tuženik je organizirano putem mreže posrednika vršio davanje kredita i samim time kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske. Dakle, organizirano vršio prodaju svojih proizvoda, nudeći ih, te potom sklapao poslove kredita na području Republike Hrvatske.

Dakle, ugovor ima sve elemente koji određuju da je predmetni ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske i da se na predmetni ugovor u cijelosti primjenjuju odredbe hrvatskog zakonodavstva. Cjelokupni postupak za dobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.

Dakle, na predmetni posao primjenjuju se i odredbe hrvatskog  zakonodavstva koje određuju valjanost ovakovog pravnog posla, ugovora o kreditu, javnobilježničkog akta i priloga. Sukladno Lex specialis određivati će se i mogućost davanja kredita nekoj pravnoj osobi u ovom slučaju tuženika.

Predmetno definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama i to na način kako se navodi u nastavku:

Bankovne usluge može pružati;
1)      banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga,
2)      banka države članice Europske unije iz članka 13. stavka 1. ovog Zakona koja u skladu s ovim Zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili koja je u skladu s ovim Zakonom ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske,
3)      podružnica strane banke iz članka 13. stavka 2. ovog Zakona koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga na području Republike Hrvatske,
4)      štedna banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga

Bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca.

Bankovne usluge smiju pružati samo osobe koje su prije navedene i koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.

Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga i to:

-          kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite, i financiranje komercijalnih poslova (uključujući forfeiting),

Hrvatska narodna banka izdaje banci, štednoj banci i podružnici strane banke odobrenje za rad.

Odobrenje za rad sadrži odobrenje za pružanje bankovnih usluga.

Odobrenje za rad može sadržavati i odobrenje za pružanje ostalih financijskih usluga.

Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano u odredbama  čl. 3., 7. 11, 55.

Nadalje, Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti navodi;

I.                   OPĆE ODREDBE

Članak 1.
(1)   Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno.

Članak 3.
(1)   Pravna osoba u smislu ovoga Zakona je: trgovačko društvo, zadruga, ustanova, odnosno druga pravna osoba koja obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost.

(2)   Fizička osoba u smislu ovog Zakona je svaki pojedinac koji obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obra.

Članak 4.

Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.


II.                OBAVLJANJE NEREGISTRIRANE DJELATNOSTI

Članak 5.
(1)   U smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se slijedeće aktivnosti:

-          kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar.
-          Kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti
-          Kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima
-          Kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti
-          Kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti

Članak 6.
Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga  Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.

Tužitelji  ističu – „da se osporenim pojedinačnim aktima, ugovorima i javnobilježničkim aktima, grubo vrijeđaju i ustavna prava tužitelja“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Dakle, ukoliko se gleda osnovni ugovor i poslovni odnos između stranaka ovog posla, tuženik je vršio poslovanje bankovnih poslova na području Republike Hrvatske. Dakle, isti je postupao kao banka na području Republike Hrvatske i kao rezultata rada davao je kredite, isplaćivao iste, upisivao se u zemljišne knjige i provodio postupak  naplate svoje tražbine odnosno naplatu danog kredita iako ne posjeduje  ni Zakonom propisani OIB, a ni druge zakonom propisane uvjete za provedbu ovrhe.

Nesporno je dakle da je tuženik poslovao kao banka na području Republike Hrvatske. Predmetna činjenica je nesporna. Također je nesporno da je isti trebao imati suglasnost i odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje predmetnih poslova kreditiranja na području Republike Hrvatske budući isto proizlazi iz poslovanja ovrhovoditelja. Također je nesporno da je isti trebao imati i otvorenu podružnicu na području Republike Hrvatske, a da isti to nije učinio. Nesporno je da tuženik predmetnu dozvolu nema, odnosno da ju nije imao u trenutku vršenja predmetnih poslova. Bez obzira što je novac bio uplaćivan iz Republike Hrvatske i da su obrasci kredita dolazili iz Republike Austrije, predmetni pravni posao vršen je na području Republike Hrvatske i smatra se da je isti sklopljen i vršen na području Republike Hrvatske, pa se stoga treba primjenjivati sve odredbe hrvatskih zakona, a oni određuju da upravo tuženik je u obvezi zaprimiti predmetnu dozvolu, odnosno zatražiti je.

Takva odredba je jasna jer upravo centralna banka štiti domaće bankovno tržište i njegove poslove kako bi bio red i kontrola na domaćem financijskom tržištu. Puštanjem da svako može doći na područje druge države bez dozvola za rad, dopušta se financijski nered, nestabilnost domaćeg bankovnog tržišta i samim tim nesigurno financijsko poslovanje uz vođenje parabankovnih sistema. Takav način poslovanja je strogo zabranjen i mora biti kontroliran. Upravo gore citirani zakonski tekstovi i navedeni članci zakona jasno ukazuju na navode tužitelja.

Ukoliko je točno, a isto je nesporno, tuženik je protivno propisima Republike Hrvatske vršio poslovanje bankovnih usluga.

Članak 322. Zakona o obveznim odnosima navodi da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je. Budući da se ovdje radi o kreditnom ugovoru isti mora biti u skladu s odredbama zakona koji određuje sam posao kredita i načina rada.

Budući da za vrijeme poslovanja tuženik nije imao odobrenje, dozvolu Hrvatske narodne banke za davanje kreditana području Republike Hrvatske, niti je imao podružnicu upisanu Sudski registrar Republike Hrvatske, istini nije ni mogao postupati, isti ugovor je ništetan, ne proizvodi pravni učinak od trenutka njegovog nastajanja, odnosno ugovorene radnje iz ništetnog ugovora ne polučuju učinak. Kako isti ne polučuje učinak, tada ugovor po sili zakona nestaje, poništava se i to ex tunc, od dana nastajanja. Samim time je i vođenje postupka od strane tuženika ništetno, kao i ugovor, odnosno iste nema aktivno legitimaciju za vođenje ovršnog postupka, pa slijedom istog cjelokupni ovršni postupak se vodi temeljem ništetnog ugovora, i nepostojećeg javnobilježničkog akta (druga strana nije sudjelovala potpisu i solemnizaciji ugovora, nije bilo prisutnog sudskog tumača pri sklapanju ugovora, nije bilo punomoćnika, itd.). Samim time tuženik nema aktivnu niti inu drugu legitimaciju za vođenje bilo kakvih ovršnih postupaka na području Republike Hrvatske, na temelju ništetnih i nepostojećih, protuzakonitih i protuustavnih akata, pa je samim time i ovrha broj Ovr -__________ po ovrhovoditelju/ ovdje tuženiku u cijelosti ništetna.  Ugovori i akti koji su protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske, ništetni su ex tunc, tj. od dana njihovog nastajanja, pa su samim time i ništetne sve kasnije provedene radnje koje se temelje na takvim ništetnim i nepostojećim aktima.

Dokaz; potvrda HNB i potvrda Ministarstva financija RH
           Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102 od 22.rujna  
           2015.)(nesporno)

Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak.  Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Zakon o izmjenama i dopunama  Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.)  propisuje:

Čl. 19. j (1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj  102 dana 22. rujna 2015. godine i  stupio je na snagu dana 30. rujna 2015. godine.

Člankom 19.k. istog Zakona navedeno je  „(1) Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.  (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine.  

(2)   Prijedlog za odgodu ovrhe prema ovom Zakonu potrošač kao ovršenik može zatražiti neovisno od toga je li podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

„Vlada Republike Hrvatske u svojem Prijedlogu upućenom Saboru RH, a radi rješavanja ovog kompleksnog pitanja, i u svrhu obustave dolažija i nezakonitih ovrha,  istakla je da je s ciljem zaštite potrošača i tržišnih konkurenata od nesavjesnog poslovanja osoba koje nemaju odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno posredovanja pri potrošačkom kreditiranju člankom 1.Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15, u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15), koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, između ostalog, u Zakonu o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15 i 78/15) dodana glava IV.b i članak 19.k. Odredbom članka 19.k stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15, u daljnjem tekstu: ZPK) propisano je da će sud na prijedlog ovršenika/potrošača, protiv kojeg se vodi ovršni postupak radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika, ako je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora.

U tom slučaju ne primjenjuju se pravila o pretpostavkama koje trebaju biti
ispunjene za prihvaćanje ovršenikovog prijedloga za odgodu ovrhe, kao ni pravila o davanju
jamčevine određena općim propisom kojim se uređuje ovršni postupak, dok iz stavka 3. članka
19.k ZPK-a nedvojbeno proizlazi da se prijedlog za odgodu ovrhe propisan tim člankom može podnijeti i u onim ovršnim postupcima koji su u tijeku na dan stupanja na snagu ZID ZPK/15.“

Pravne osobe/financijske ustanove sa sjedištem u Austriji pod skupnim nazivom Raiffaisen zadruge  trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da isti nije zadobio dozvolu niti je  tražio dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogao osnovati podružnicu, isti je nesporno radio protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost  ex tunc, a samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, ugovora,  akata, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju ništetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika kao ovrhovoditelja   na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnog bilježnika ovjereni bez prisusustva druge ugovorne strane i bez potrebne solemnizacije i nadovjere (legalizacije javnobilježničkog akta sklopljenog sa stranom osobom).

Samim time tuženik nije bio ovlašten, nije ovlašten, niti je aktivno legitimiran,  provoditi ovrhu na području Republike Hrvatske na temelju takvih ništetnih i nelegalnih javnobilježničkih akata koji prema tome, po načelu legaliteta (bez Apostilla) nemaju  niti svojstvo ovršnosti, tim više jer tužitelj nije sa tuženikom načinio solemnizirani ugovor o kreditu u skladu sa odredbama Zakona o javnom bilježništvu, te isti  stoga niti ne može imati  svojstvo ovršne isprave radi bitnih zakonskih nedostataka.  

“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).“

Nadalje, iz  priloženog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, vidljivo je da su stranke ugovorile osiguranje založnim pravom na nekretninama upisanim u k.o. ____________ u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u ____________, a da su u očitovanju navedene nekretnine određeno označene brojem zemljišnoknjižnog uloška, brojem zemljišnoknjižne čestice, kulturom i izgrađenosti, te površinom kako su iste upisane u zemljišnim knjigama. U obvezno-pravnom odnosu u vezi ponude i prihvata ponude za sklapanje ugovora o osiguranju založnim pravom, ugovor o jednokratnom kreditu predstavlja ponudu tuženika kao založnog vjerovnika za sklapanjem sporazuma o založno-pravnom osiguranju.

Na ovakvu ništetnost po službenoj dužnosti pazi sud koji vodi postupak. U postupku koji se vodio sud koji je donio rješenje o ovrsi, pazi sud po službenoj dužnosti radi li se o ništetnosti ili ne, odnosno je li banka-ovrhovoditelj imala predmetnu suglasnost, odnosno je li imala registriranu podružnicu u Republici Hrvatskoj,  i samim time je li predmetni ugovor i akt, odnosno poslovanje koje je određeno tim ugovorom u skladu sa propisima Republike Hrvatske. Ako tuženik nije imao, a iz priložene isprave se jasno vidi da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne može se provoditi ovršni postupak, te je ovrha nedopuštena.

Dokaz; preslika potvrde HNB, Zakoni i Ustav RH

Dakle, isprava na temelju koje je donešeno rješenje nije ovršna isprava/iz predmetnog razloga ništetnosti posla i samim time ugovora, slijedom istog ništetna isprava i ništetni posao ne mogu steći ovršnost, tuženik na temelju ništetnosti nije mogao tražiti ovrhu predmetnim ugovorom i aktom, i na temelju pravnog posla koji nije legaliziran, a kao posljedica toga nisu ispunjeni uvjeti, a to je valjanost posla na temelju kojeg je provedena ovrha.

Sam javni bilježnik koji je sačinio predmetnu ovršnu ispravu i izovjeravao svu potrebitu dokumentaciju, bio je u obvezi provjeriti i utvrditi je li tuženik u posjedu predmetne suglasnosti HNB-a odnosno je li od strane tuženika u Republici Hrvatskoj osnovana podružnica. Također je ovršni sud trebao  u trenutku pokretanja ovršnog postupka utvrditi postojanje predmetne potvrde/suglasnosti budući je predmetna suglasnost osnov za valjanost, provedbu ovrhe. Sud i javni bilježnik propustili su to učiniti.

Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, niti mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka, budući se ovršni postupak nije smio niti voditi iz gore navedenih žalbenih razloga. Sud predmetne činjenice treba uzeti u obzir po službenoj dužnosti. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Tužitelj također ističe bitan procesni nedostatak u postupcima koje je vodio tuženik na području RH, a to je nedostatak međunarodne punomoći opunomoćeniku koji zastupa tuženika u parničnim i ovršnim postupcima, kao i nedostatak zakonom propisane nadovjere (Apostille) na ugovorima sklopljenim između fizičke osobe sa hrvatskim državljanstvom, i strane pravne osobe sa sjedištem u Austriji. Sukladno Zakonu RH, kao i Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.

Dakle, kako je tuženik vršio poslovanje davanja kredita bez valjanog odobrenja, odnosno isti je poslovao protivno propisima Republike Hrvatske, sklapajući poslove kreditiranja bez dozvole

Slijedom rečenog tužitelj traži od naslovnog suda da donese slijedeću:

P R E S U D U


I.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravne valjanosti slijedeće isprave:

-          Ugovor o jednokratnom iskoristivom kreditu broj ___________ od dana ____________. godine, sklopljen između tuženika i tužiteljica (ad 1 i 2) a podredno i sve druge radnje povezane sa ovim Ugovorom, te Sporazumom o osiguranju tražbine od 30. travnja 2009. godine, a kasnije nastale radnje ništavne su ex tunc tj. od dana sklapanja Ugovora o kreditu

-          Javnobilježnički akt – Sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem dobrovoljnog založnog prava  broj OV-______________ od _______________. godine ovjereno kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović

te se utvrđuje da isti ne proizvode nikakve pravne učinke od trenutka nastajanja.  

II.Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u ____________  brisanje svih upisanih promjena koje se temelje na Ugovoru o kreditu broj _____________i na temelju Javnobilježničkog akta – Sporazuma o osiguranju  tražbine zasnivanjem dobrovoljnog založnog prava od _________________.  godine, broj OV-______________, te brisanje svih upisa promjena koje se  temelje na navedenim Ugovoru o kreditu, Sporazumu  i ovršnom postupku koji je proizašao iz tog obvezno-pravnog odnosa broj  Ovr ________________  i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude, na nekretninama:

stan opisan u A-II dijelu, u naravi stan u visokom prizemlju zgrade u ______________ na adresi _________________, sagrađene na čest. zem. ______________ k.o. __________, ukupne površine ___________ m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, upisan u poduložak br. ___________, z.k. ul. ______________.  na kojem stanu je uknjiženo pravo vlasništva _________________ te uspostaviti zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o jednokratno iskoristivom kreditu broj _________________ i Sporazuma o osiguranju tražbine od _____________________, kao i brisanje svih naknadno učinjenih upisa.

III.Tuženici  su u obvezi nadoknaditi troškove ovog postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.


U Zadru, __________________                                                I TUŽITELJICA
                                                                                                    
                                                                                                    II TUŽITELJICA


                                                                                                     

Nema komentara:

Objavi komentar