TUŽBA radi ništavosti ugovora o kreditu i javnobilježničkog akta (kredit bez hipoteke) - austrijske zadruge

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U _________

                                                                                         Mjesto i datum; ______________. g.

Pravna stvar

Tužitelj: ________________________________________

Tuženik: _______________________________________________

radi: ništavosti ugovora o kreditu i javnobilježničkog akta       

T U Ž B A

VPS:  300.000,00 kn                                                                                               3x

Tužiteljica  je  lošeg imovnog stanja, blokiranih računa, bez imovine,  te bi platež troška postupka predstavljalo otegotnu okolnost za svakodnevni život tužiteljice, pa se slijedom istog traži oslobađanje od plateža troškova postupka, a sve sukladno odredbi članka 172. Zakona o parničnom postupku.

Dokaz. Potvrda o oslobađanju od sudske pristojbe

                      

I Tužiteljica je sa tuženikom zaključila  ugovor o kreditu i to;  Ugovor o otplati kredita, broj računa: __________________, od ___________. godine na iznos od _________ eur, uz kamatnu stopu od 10,13 % godišnje, uz ugovorenu zateznu kamatu (kamate na kamate) po stopi od 4% godišnje, te 2% troškovi obrade kredita.  Ugovor o otplati kredita nije ovjeren kod javnog bilježnika, ni solemniziran te u smislu odredbe Ovršnog zakona i Zakona o javnom bilježništvu nema svojstvo ovršne isprave podobne za provedbu ovrhe nad novčanim sredstvima i imovinom.  Tužiteljica je ovjerila i Suglasnost o zapljeni novčanih sredstava, kojom suglasnosti je dala pristanak da se zapljene sva novčana sredstva na svim tekućim i žiro računima koje tužiteljica ima kod poslovnih banaka ili pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, a da se zapljenjeni iznose prenesu u korist vjerovnika na njegov račun i Suglasnost o zapljeni  OV-______________ od ___________. godine

Dokaz; preslika ugovora

U svezi predmetnog tereta I tuženik je pokrenuo ovršni postupak pod brojem OV____________ u kojem postupku je kod FINE, Poslovnica ________, dostavio Suglasnost o zapljeni koji mu je predala tužiteljica, te bez ikakve opomene i obavijesti Nalogom naložio FINI da zaplijenjena sredstva prenesu na račun punomoćnika ovrhovoditelja. U očevidniku o redoslijedu plaćanja koji je dana _________. izdala FINA evidentno je da se ovrha provodi  u korist  Ovrhovoditelja H.Ž. Za,jednički odvjetnički  ured R i H.Ž., IBAN: HRXXXXXXXXXXX – i to na temelju Ugovora o kreditu sklopljenog između vjerovnika _________________, registrirana zadruga z omejenim jamstvom, i dužnika ________________, i Suglasnosti o zapljeni od ____________. godine u kojoj suglasnosti NIJE NAVEDENA ISPRAVA NA KOJU SE SUGLASNOST ODNOSI I ODOBRENJE ZAPLJENE  I ISPLATE NOVČANIH SREDSTAVA. U navedenoj Suglasnosti o zapljeni broj OV ___________od ___________ godine  nije naznačen račun ovrhovoditelja, ni ovrhovoditelj, dok je u članku V. Suglasnosti tek naznačeno da će se o svakoj eventualnoj nemogućnosti provedbe ovrhe obavijestiti odvjetnički ured H.Ž. i R.Ž., odvjetnike iz Varaždina.

U ovršnom postupku broj _________________očigledno se radi o nedostatku aktivne legitimacije ovrhovoditelja obzirom da se ovrha provodi u korist „ovrhovoditelja“ Odvjetničkog ureda, ,  dok je u ugovor kao vjerovnik naznačena Posojilnica-Bank Zila.

Nadalje, tuženiku je rad u financijskom poslovanju  na području Republike Hrvatske bio zabranjen zakonom obzirom da nije imao u skladu sa Zakonom registriranu stranu podružnicu, odnosno nije imao potrebna dozvole za financijsko poslovanje koje izdaje HNB i HANFA. Takvo nezakonito i nelegalno poslovanje, suprotno zakonu Države u kojoj se isto provodi, temeljem odredbi zakona RH i Ustava ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa tako nelegalni i nezakoniti akti ne mogu ni biti osnov za provedbu ovrhe, tim više, što u ovršnoj ispravi nije naznačen ovrhovoditelj Odvjetnički ured H.Ž.  – a u čiju korist i na čiji račun se provodi zapljena i isplata sredstava.

II U potvrdi  izdanoj od strane austrijskog tijela FMA tijela koje vrši nadzor austrijskog financijskog tržišta izdanoj  dana 16. listopada 2013. g.  jasno je iskazano da se na poslovanje austrijskih kreditnih ustanova banaka na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe zakona Republike Hrvatske.

Predmetni dopis bio je upućen istom tijelu radi zadobijanja podataka u svezi poslovanja pravnih osoba naziva Raiffeisenank i Raiffeisenlandsbank, uključujući i tuženika, naročito za period prije stupanja Hrvatske u EU, odnosno i za 2005. godinu u vrijeme kada su tužitelji i I tuženik zaključili označeni ugovor o davanju kredita.  Za jednu od istih pravnih osoba dostavlja se i očitovanje HNB-a u kojem se objašnjava način rada na području Republike Hrvatske. Naime, za obavljanje djelatnosti u ovom slučaju davanja kredita bankovne poslove potrebna je suglasnost, dozvola za rad izdana od HNB-a koja se daje na temelju zahtjeva i rada određenog broja godina na području države iz koje dolazi podnositelj zahtjeva. Kao konačnica predmetnog postupka prije samog obavljanja djelatnosti potrebno je osnovati podružnicu.

Ukoliko se sagleda pravna regulativa, potvrde HNB-a koje su se dostavile, te očitovanje austrijskog FMA- daje se slijedeći zaključak;

Tuženik kao i pravne osobe/financijske ustanove zajedničkog naziva Raiffeisenbank i Raiffeisenlandsbank u Republici Hrvatskoj te Posojilnica  trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da iste nisu zadobile dozvolu niti su tražile dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogle osnovati podružnicu, iste su nesporno radile protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, poslova ugovora, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju neštetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika na području Republike Hrvatske.

Tuženik nije radio, obavljao poslovnu djelatnost sukladno zakonima, te je uzrokovao ništetnost ugovora i poslovanja.

Radi reguliranja ništetnosti navedenog Ugovora donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine, a u svezi poduzimanja zakonskih mjera radi zaštite oštećenika (tužitelja) koji su sudionici sklapanja ugovora o kreditu, ili ugovora o davanju kredita za što davatelji kredita nisu na području Republike Hrvatske imali potrebna ovlaštenja, Vlada je Saboru RH  dala slijedeći prijedlog, Klasa: 450-02/16-01/01, urbroja: 65-16-03, od 9.ožujka 2016. godine

„Vlada RH predlaže da Hrvatski sabor donese zaključak kojim se zadužujeVladu Republike Hrvatske da zajedno s Hrvatskom narodnom bankom i mjerodavnim tijelima

uprave poduzme sve pravne mjere iz svog djelokruga da se onemogući ilegalno  djelovanje stranih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske te da se onemogući

provođenje ovrha na nekretninama i deložacija, odnosno da bez odgađanja donese odluku

kojom se obustavlja provođenje ovrha i deložacija od strane austrijskih banaka Raiffeisen grupe nad nekretninama građana – korisnika spornih kredita, do okončanja istražnih radnji i sudskih postupaka pokrenutih na temelju privatnih tužbi građana i utvrđivanja zakonitosti financijskog posredovanja, poslovanja i kreditnih odnosa, a u svrhu zaštite hrvatskih građana i utvrđivanja kaznene odgovornosti sudionika u ovim pravnim poslovima.“

Tužitelj je zatražio usmeno zasebno od Hrvatske narodne banke potvrdu o tome je li tuženik imao valjanu dozvolu za obavljanje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, odnosno je li isti ovlašten od strane Hrvatske narodne banke za obavljanje svoje djelatnosti na području RH. Tužitelj je u posjedu potvrde  koja je zatražena za druge ugovornike ugovora sa tuženikom, temeljem koje se izvješćuje od strane Hrvatske narodne banke da Hrvatska narodna banka nije dala ovlaštenje tuženiku da obavlja djelatnost kreditnog poslovanja, niti je isti tuženik tražio naknadno istu suglasnost, radi čega je  o ništetnosti ugovora sklopljenih sa pravnim ili fizičkim osobama koje nisu imale potrebna ovlaštenja za financijsko poslovanje na području RH već riješeno  Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali i drugim aktima.

Sporni ugovor prividan je ugovor koji između stranaka nije niti nastao. Prividan ugovor ne bi smio proizvoditi nikakve pravne učinke. Tužiteljica nikada nije kontaktirala ni na koji način tuženika, nije sklopila s tuženikom ugovor  o otplati kredita, niti je tuženik isplatio sredstva naznačena u ugovoru.

Tuženik  je kontinuirano duži niz godina i davao kredite te obavljao kreditne poslove na području Republike Hrvatske. Naime, tuženik je organizirano putem mreže posrednika vršio davanje kredita i samim time kreditno poslovanje kao banka na području Republike Hrvatske. Dakle, organizirano vršio prodaju svojih proizvoda, nudeći ih, te potom sklapao poslove kredita na području Republike Hrvatske.

Dakle, ugovor ima sve elemente koji određuju da je predmetni ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske i da se na predmetni ugovor u cijelosti primjenjuju odredbe hrvatskog zakonodavstva. Cjelokupni postupak za dobijanja kredita od dogovora, posredovanja, ovjere i drugog vršio se na području Republike Hrvatske, pa je samim time i posao/djelatnost bankovnog kreditiranja vršen na području Republike Hrvatske. Tuženik je dakle obavljao POSLOVNU DJELATNOST NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE I TO POSLOVNU DJELATNOST IZ DOMENE FINANCIJSKIH/BANKOVNIH POSLOVA, DAVANJA KREDITA.

Dakle, na predmetni posao primjenjuju se i odredbe hrvatskog  zakonodavstva koje određuju valjanost ovakovog pravnog posla, ugovora o kreditu, javnobilježničkog akta i priloga. Sukladno Lex specialis određivati će se i mogućost davanja kredita nekoj pravnoj osobi u ovom slučaju tuženika.

Predmetno definiranje obavljanja poslova banke određene su člankom 4. i 5. Zakona o bankama i to na način kako se navodi u nastavku:

Bankovne usluge može pružati;

1)      banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga,

2)      banka države članice Europske unije iz članka 13. stavka 1. ovog Zakona koja u skladu s ovim Zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili koja je u skladu s ovim Zakonom ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske,

3)      podružnica strane banke iz članka 13. stavka 2. ovog Zakona koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga na području Republike Hrvatske,

4)      štedna banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga

Bankovne usluge su primanje novčanih depozita i odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredtava u svoje ime i za svoj račun, kao i izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca.

Bankovne usluge smiju pružati samo osobe koje su prije navedene i koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke.

Banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Banka i podružnica strane banke, osim bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge, ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga i to:

-          kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite, i financiranje komercijalnih poslova (uključujući forfeiting),

Hrvatska narodna banka izdaje banci, štednoj banci i podružnici strane banke odobrenje za rad.

Odobrenje za rad sadrži odobrenje za pružanje bankovnih usluga.

Odobrenje za rad može sadržavati i odobrenje za pružanje ostalih financijskih usluga.

Zakonom o deviznom poslovanju kojim je moguće opisati protupravan rad i djelovanje tuženika na prostoru Republike Hrvatske, sadržano u odredbama  čl. 3., 7. 11, 55.

Nadalje, Zakon o zabrani i spriječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti navodi;

I.                   OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1)   Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno.

Članak 3.

(1)   Pravna osoba u smislu ovoga Zakona je: trgovačko društvo, zadruga, ustanova, odnosno druga pravna osoba koja obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost.

(2)   Fizička osoba u smislu ovog Zakona je svaki pojedinac koji obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obra.

Članak 4.

Odredbe ovog Zakona odnose se i na pravnu i fizičku osobu koja ima sjedište ili prebivalište izvan Republike Hrvatske, a obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske.

II.                OBAVLJANJE NEREGISTRIRANE DJELATNOSTI

Članak 5.

(1)   U smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se slijedeće aktivnosti:

-          kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar.

-          Kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti

-          Kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima

-          Kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti

-          Kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti

Članak 6.

Pravna ili fizička osoba koja omogući obavljanje neregistrirane djelatnosti iz članka 5. i 6. ovoga  Zakona, jednoj ili većem broju osoba iz članka 3. ovog Zakona sudionik je u obavljanju neregistrirane djelatnosti.

Tužitelj ističe – „da se osporenim pojedinačnim aktima, ugovorima i javnobilježničkim aktima, grubo vrijeđaju i ustavna prava tužitelja“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).

Dakle, ukoliko se gleda osnovni ugovor i poslovni odnos između stranaka ovog posla, tuženik je vršio poslovanje bankovnih poslova na području Republike Hrvatske. Dakle, isti je postupao kao banka na području Republike Hrvatske i kao rezultata rada davao je kredite, isplaćivao iste, upisivao se u zemljišne knjige i provodio postupak  naplate svoje tražbine odnosno naplatu danog kredita iako ne posjeduje  ni Zakonom propisani OIB, a ni druge zakonom propisane uvjete za provedbu ovrhe.

Nesporno je dakle da je tuženik poslovao kao banka na području Republike Hrvatske. Predmetna činjenica je nesporna. Također je nesporno da je isti trebao imati suglasnost i odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje predmetnih poslova kreditiranja na području Republike Hrvatske budući isto proizlazi iz poslovanja ovrhovoditelja. Također je nesporno da je isti trebao imati i otvorenu podružnicu na području Republike Hrvatske, a da isti to nije učinio. Nesporno je da tuženik predmetnu dozvolu nema, odnosno da ju nije imao u trenutku vršenja predmetnih poslova. Bez obzira što je novac bio uplaćivan iz Republike Hrvatske i da su obrasci kredita dolazili iz Republike Austrije, predmetni pravni posao vršen je na području Republike Hrvatske i smatra se da je isti sklopljen i vršen na području Republike Hrvatske, pa se stoga treba primjenjivati sve odredbe hrvatskih zakona, a oni određuju da upravo tuženik je u obvezi zaprimiti predmetnu dozvolu, odnosno zatražiti je.

Takva odredba je jasna jer upravo centralna banka štiti domaće bankovno tržište i njegove poslove kako bi bio red i kontrola na domaćem financijskom tržištu. Puštanjem da svako može doći na područje druge države bez dozvola za rad, dopušta se financijski nered, nestabilnost domaćeg bankovnog tržišta i samim tim nesigurno financijsko poslovanje uz vođenje parabankovnih sistema. Takav način poslovanja je strogo zabranjen i mora biti kontroliran. Upravo gore citirani zakonski tekstovi i navedeni članci zakona jasno ukazuju na navode tužitelja.

Ukoliko je točno, a isto je nesporno, tuženik je protivno propisima Republike Hrvatske i unatoč zabranama obavljanja financijskog poslovanja bez potrebnih dozvola,  vršio poslovanje bankovnih usluga.

Članak 322. Zakona o obveznim odnosima navodi da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je. Budući da se ovdje radi o kreditnom ugovoru isti mora biti u skladu s odredbama zakona koji određuje sam posao kredita i načina rada.

Budući da za vrijeme poslovanja tuženik nije imao odobrenje, dozvolu Hrvatske narodne banke za davanje kredita na području Republike Hrvatske, niti je imao podružnicu upisanu Sudski registrar Republike Hrvatske, isti nije ni mogao poslovati, te je isti ugovor prividan i  ništetan, te ne proizvodi pravni učinak od trenutka njegovog nastajanja, odnosno ugovorene radnje iz ništetnog ugovora ne polučuju učinak. Kako isti ne polučuje učinak, tada ugovor po sili zakona nestaje, poništava se i to ex tunc, od dana nastajanja. Samim time je i vođenje postupka od strane tuženika ništetno, kao i ugovor, odnosno iste nema aktivno legitimaciju za vođenje ovršnog postupka, pa slijedom istog cjelokupni ovršni postupak se vodi temeljem ništetnog ugovora. Sklapanj  ugovora nije sudjelovala druga ugovorna strana, nije bilo prisutnog sudskog tumača pri ugovora, nije bilo punomoćnika, itd.). Samim time tuženik nema aktivnu niti inu drugu legitimaciju za vođenje bilo kakvih ovršnih postupaka na području Republike Hrvatske, na temelju ništetnih i nepostojećih, protuzakonitih i protuustavnih akata, pa je samim time i ovrha broj OV-____________  u cijelosti ništetna.  Osim toga, označeni ovršni postupak broj OV- ____________ pokrenut je s naznakom da ovrhu pokreće ovrhovoditelj Odvjetnički ured H.Ž., te se u korist tog Odvjetničkog ureda na nezakonit način i isplaćuju sredstva. Ta činjenica nije točna. Odvjetnički ured H.Ž.  nije, i ni na koji način ne može biti ovrhovoditelj u čiju korist se sredstva uplaćuju.

Ugovori i akti koji su protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske, ništetni su ex tunc, tj. od dana njihovog nastajanja, pa su samim time i ništetne sve kasnije provedene radnje koje se temelje na takvim ništetnim i nepostojećim aktima.

Dokaz; potvrda HNB i potvrda Ministarstva financija RH

           Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102 od 22.rujna 2015.)

 Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak.  Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Zakon o izmjenama i dopunama  Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.)  propisuje:

Čl. 19. j (1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj  102 dana 22. rujna 2015. godine i  stupio je na snagu dana 30. rujna 2015. godine.

Člankom 19.k. istog Zakona navedeno je  „(1) Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.  (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine.  

(2)Prijedlog za odgodu ovrhe prema ovom Zakonu potrošač kao ovršenik može zatražiti neovisno od toga je li podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

„Vlada Republike Hrvatske u svojem Prijedlogu upućenom Saboru RH, a radi rješavanja ovog kompleksnog pitanja, i u svrhu obustave dolažija i nezakonitih ovrha,  istakla je da je s ciljem zaštite potrošača i tržišnih konkurenata od nesavjesnog poslovanja osoba koje nemaju odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno posredovanja pri potrošačkom kreditiranju člankom 1.Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15, u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15), koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, između ostalog, u Zakonu o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15 i 78/15) dodana glava IV.b i članak 19.k. Odredbom članka 19.k stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15, u daljnjem tekstu: ZPK) propisano je da će sud na prijedlog ovršenika/potrošača, protiv kojeg se vodi ovršni postupak radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika, ako je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora.

U tom slučaju ne primjenjuju se pravila o pretpostavkama koje trebaju biti

ispunjene za prihvaćanje ovršenikovog prijedloga za odgodu ovrhe, kao ni pravila o davanju

jamčevine određena općim propisom kojim se uređuje ovršni postupak, dok iz stavka 3. članka

19.k ZPK-a nedvojbeno proizlazi da se prijedlog za odgodu ovrhe propisan tim člankom može podnijeti i u onim ovršnim postupcima koji su u tijeku na dan stupanja na snagu ZID ZPK/15.“

Pravne osobe/financijske ustanove sa sjedištem u Austriji pod skupnim nazivom austrijske RBA i Posojilnica zadruge  trebale su poslovati, obavljati djelatnost sukladno odredbama hrvatskih propisa, a što je u ovom slučaju nadležna zakonska regulativa Zakon o bankama i Zakon o kreditnim ustanovama, uz primjenu Zakona o deviznom poslovanju i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Budući da isti nije zadobio dozvolu niti je  tražio dozvolu/suglasnost za obavljanje poslovanja svoje djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a sve kako bi mogao osnovati podružnicu, isti je nesporno radio protuzakonito. Protuzakonitost, odnosno postupanje suprotno odredbama zakona/propisa Republike Hrvatske uzrokuje ništetnost  ex tunc, a samim time poništavanje predmetnih pravnih radnji, ugovora,  akata, itd, koje se prema sudskoj praksi, odlukama Ustavnog suda RH, ne samo da smatraju ništetnima, već i nepostojećima, s obzirom na nedostatak pravnog legitimiteta tuženika kao ovrhovoditelja   na području Republike Hrvatske, kao i na činjenicu da su ugovori kod javnog bilježnika ovjereni bez prisusustva druge ugovorne strane i bez potrebne solemnizacije i nadovjere (legalizacije akta (ugovora o kreditu sklopljenog sa stranom osobom).

Samim time tuženik nije bio ovlašten, nije ovlašten, niti je aktivno legitimiran,  provoditi ovrhu na području Republike Hrvatske na temelju takvih ništetnih i nelegalnih javnobilježničkih akata koji prema tome, po načelu legaliteta (bez Apostilla) nemaju  niti svojstvo ovršnosti, tim više jer tužitelj nije sa tuženikom načinio solemnizirani ugovor o kreditu u skladu sa odredbama Zakona o javnom bilježništvu, te isti  stoga niti ne može imati  svojstvo ovršne isprave radi bitnih zakonskih nedostataka.  

“. „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“ (Član 5. Ustava RH).“

Na ovakvu ništetnost po službenoj dužnosti pazi sud koji vodi postupak. U postupku koji se vodio sud koji je donio rješenje o ovrsi, pazi sud po službenoj dužnosti radi li se o ništetnosti ili ne, odnosno je li banka-ovrhovoditelj imala predmetnu suglasnost i samim time je li predmetni ugovor i akt, odnosno poslovanje koje je određeno tim ugovorom u skladu sa propisima Republike Hrvatske. Ako tuženik nije imao, a iz priložene isprave se jasno vidi da nije imao suglasnost, niti ju je tražio od strane HNB koja mu mora odobriti poslovanje na području Republike Hrvatske, tada je ovakav pravni posao ništetan i ne može se provoditi ovršni postupak, te je ovrha nedopuštena.

Dokaz; preslika potvrde HNB, Zakoni i Ustav RH

Dakle, isprava na temelju koje je donešeno rješenje nije ovršna isprava/iz predmetnog razloga ništetnosti posla i samim time ugovora, te ima nedostatak promašene aktivne legitimacije ovrhovoditelja,  slijedom istog ništetna isprava i ništetni posao ne mogu steći ovršnost, tuženik na temelju ništetnosti nije mogao tražiti ovrhu predmetnim ugovorom i aktom, i na temelju pravnog posla koji nije legaliziran, a kao posljedica toga nisu ispunjeni uvjeti za provedbu ovrhe, a to je valjanost posla na temelju kojeg je provedena ovrha.

Sam javni bilježnik koji je sačinio predmetnu ovršnu ispravu i izovjeravao svu potrebitu dokumentaciju, bio je u obvezi provjeriti i utvrditi je li tuženik u posjedu predmetne suglasnosti HNB-a odnosno je li od strane tuženika u Republici Hrvatskoj osnovana podružnica. Također je ovršni sud trebao  u trenutku pokretanja ovršnog postupka utvrditi postojanje predmetne potvrde/suglasnosti budući je predmetna suglasnost osnov za valjanost, provedbu ovrhe. Sud i javni bilježnik propustili su to učiniti.

Slijedom rečenog ugovori i akti protivni Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske ne proizvode pravni učinak, niti mogu biti temelj i osnov ovršnog postupka, budući se ovršni postupak nije smio niti voditi iz gore navedenih žalbenih razloga. Sud predmetne činjenice treba uzeti u obzir po službenoj dužnosti. Nezakonite i neustavne akte niti ne treba posebno utvrđivati ništetnim, isti su već ništetni činjenicom da su sastavljeni izvan zakona i propisa RH, pa se dakle ni na koji način ne mogu legalizirati i proglasiti valjanim, jer ono što nije po Zakonu i Ustavu RH, niti ne postoji, i nema pravni učinak. (Ustavni sud RH).

Tužitelj također ističe bitan procesni nedostatak u postupcima koje je vodio tuženik na području RH, a to je nedostatak međunarodne punomoći opunomoćeniku koji zastupa tuženika u parničnim i ovršnim postupcima, kao i nedostatak zakonom propisane nadovjere (Apostille) na ugovorima sklopljenim između fizičke osobe sa hrvatskim državljanstvom, i strane pravne osobe sa sjedištem u Austriji. Sukladno Zakonu RH, kao i Zakonu o javnom bilježništvu, isprave koje nisu potpisane na propisan način, ne polučuju pravni učinak, a radnje koje su provedene po opunomoćeniku koji nema zakonom propisane isprave, nemaju pravnu valjanost.

Dakle, kako je tuženik vršio poslovanje davanja kredita bez valjanog odobrenja, odnosno isti je poslovao protivno propisima Republike Hrvatske, sklapajući poslove kreditiranja bez dozvole

Slijedom rečenog tužitelj traži od naslovnog suda da donese slijedeću:

P R E S U D U

I.Utvrđuje se da su ništetne  slijedeće isprave:

-          Ugovor o jednokratnom kreditu od ___________.,  broj stranke:__________ broj računa  ____________

-          Javnobilježnički akt – Suglasnost o zepljeni  broj OV-_________. od ___________. godine ovjereno kod javnog bilježnika Ivan Adžija.

te se utvrđuje da isti ne proizvode nikakve pravne učinke od trenutka nastajanja.  

II. Nalaže se FINI – Financijska agencija da bez odgode, temeljem ove Presude  oslobodi sva zaplijenjena novčana sredstva na računima tužiteljice ________________  temeljem Suglasnosti o zapljeni broj OV-_____________________. od __________ ovjereno kod javnog bilježnika Ivana Adžije.

III.Tuženici  su u obvezi nadoknaditi troškove ovog postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U Zagrebu, __________________                                            TUŽITELJICA

Ubijena žrtva, prekasno uhićeni zlostavljač i institucije „koje rade svoj posao“ | Hazud.hr

Ubijena žrtva, prekasno uhićeni zlostavljač i institucije „koje rade svoj posao“ | Hazud.hr: Poremećeni, rastrojeni, bolesni tipovi hodaju ulicama grada noseći noževe duge 50-60 cm,  i odabranim žrtvama zadaju smrtonosne ubode…. Ti psihički bolesnici, rastrojeni i poremećeni  ubojice nisu se zabunili, pa umjesto noža ponijeli kuhaču, flautu, kist…. uzeli su nož, i to dugačak i oštar kojim su zadali smrtonosne ozljede svojim žrtvama…….

Ubijena žrtva, prekasno uhićeni zlostavljač i institucije „koje rade svoj posao“

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 25/02/2017 | LEAVE A RESPONSE

Poremećeni, rastrojeni, bolesni tipovi hodaju ulicama grada noseći noževe duge 50-60 cm,  i odabranim žrtvama zadaju smrtonosne ubode….

Ti psihički bolesnici, rastrojeni i poremećeni  ubojice nisu se zabunili, pa umjesto noža ponijeli kuhaču, flautu, kist…. uzeli su nož, i to dugačak i oštar kojim su zadali smrtonosne ozljede svojim žrtvama…….

Svjedoci smo tragedija koje se svakodnevno oko nas događaju. 43 ubojstva u Hrvatskoj dogodila su se 2016. godine. Zgraža se hrvatska javnost, prateći kako su  neki 19-godišnjaci, ili samo godinu dana stariji mladići, koji su do jučer neobvezno ćaskali po gradskim kafićima, u trenu pretvorili se u ubojice.

Sam čin ubojstva  šokira, svirep je,  grub, nezamisliv normalnom ljudskom umu.  

Komentari napisani ispod objavljenih tekstova koji govore  o najsvježijem ubojstvu preminule 18-godišnje Kristine Krpljan pokazuju i ukazuju na svu ogorčenost Hrvata koji u pravosudne institucije u Hrvatskoj više i ne vjeruju.

“Očito se žrtva nije mogla riješiti bolesnog isprdka, kojem je pravosuđe omogućilo da se iživljava nad njom…..”

Dok se jedni zgražaju činjenicom da je 19-godišnji David Komšić šetao slobodno ulicama grada, iako je već pokazao svoju „zlu ćud“  brojnim i višemjesečnim (pa i višegodišnjim) napadima i prijetnjama upućenim svojoj žrtvi, na žalost pokojnoj Kristini Krpljan, pa čak je već  i ubio,  i to  oca osmero djece, a  za što je „kažnjen“ oduzimanjem vozačke dozvole na neko vrijeme,  drugi detaljno analiziraju odnos žrtve i zlostavljača pa pronalaze olakotne ili otežavajuće okolnosti.

Pitanje koje se nameće:  može li  javnost, mogu li institucije razumjeti kako se osjeća žrtva  nečijeg dugotrajnog terora i napada?

Ako takvi napadi traju dulje vrijeme, žrtva postaje očajna, beznadna,  ne vidi načina da dobije zaštitu od institucija, jer iz njihovog ponašanja proizlazi da žrtvu nitko ne razumije. Bez podrške, bez zaštite sustava, bez pomoći bližnjih  kojima se često ni ne može reći sve što se doista događa, i na koje sve načine je žrtva izložena nasilju, ona ostaje prepuštena sama sebi. Prisiljena je sakrivati se, primijeniti samopomoć, ili ako je slabija od nasilnika, pokušati možda s zlostavljačem razgovarati, s nadom, da će se u njegovom umu, nešto možda promijeniti.

Tko je to u MUP-u, DORH-u  sposoban prepoznati, u osobi koja se prijeti žrtvi, koja uznemirava svoju žrtvu neprekidno,  koja se nametljivo ponaša, koja zlostavlja žrtvu mjesecima, godinama, koja angažira cijelu vojsku pomagača u zlostavljanju izabrane  žrtve – budućeg ubojicu?

Posljedice nefunkcioniranja i nedostatka međusobne koordinacije između državnih tijela  MUP-a, DORH-a, ODO i sudaca,  kao i različite primjene zakona i propisa,  ovisno o tome tko se pred tim osobama našao, je 43 ubijenih 2016. godine. Posljedica nefunkcioniranja u koordinaciji između tih tijela  je i mrtva djevojka i njeno nerođeno dijete. 

Ubijena  Kristina Krpljan, koja je uz to, kako je javnost obaviještena u sebi nosila još jedan život, bila mlada djevojka.  Biće bez životnog iskustva, vjerovatno i bez zlobe u sebi.  Pokušala se zaštititi. Sudeći prema dostupnim informacijama o prijetnjama koje su joj upućene, o nasilju nad njom bili su upoznati i njezini otac i majka, bile su upoznate institucije.  DORH je uputio izvješće (u kojem opravdava  svoje postupanje) da su oni učinili sve po zakonu, i da je sama Kristina Krupljan povukla prijavu protiv nasilnika. Kažu da oni ništa nisu mogli učiniti nakon toga.

To jednostavno nije točno.

Većina kaznenih djela,  pa tako i k.d. ozbiljne prijetnje progoni se po službenoj dužnosti. Jednom podnešena kaznena prijava obrađuje se od strane za to ovlaštenih osoba, a potom se ili prijava odbacuje ili podiže optužnica. Tako bar propisuje zakon.  Je li tužitelj koji je vodio predmet, sudac pred kojim se odlučivalo o optužnici, radi nasilja pred ubijenom žrtvom, primijetio možda u njezinim očima, u njezinim riječima, iskazu, strah od budućih prijetnji, od budućeg zlostavljanja?

Žrtva zlostavljanja, žrtva sustavnog i svakodnevnog nasilja, pogotovo žrtva nasilnika koji zlorabi svoj položaj, bogatstvo, veze, da bi pokazao svoju nadmoć nad žrtvom,  često ne vidi izlaza iz tog zlostavljanja.  Ljudi oko žrtve najčešće su nezainteresirani  za zločin koji se nad žrtvom vrši, a kamo li da bi joj netko pritekao u pomoć.   Većina ljudi ima dovoljno i svojih briga, a nerijetko se, i druge osobe priključe zlostavljaču i nasilniku u zlostavljanju koje vrši nad žrtvom. To je bio i slučaj kada je uhićeni David Komšić, zajedno sa nekoliko drugih mladića primijenio silu da bi ubijenu Kristinu zastrašio.

Znaju li te institucije, znaju li ljudi koji čitaju najnovije vijesti i zgražaju se nad ubojstvom,  kakav je strah morala osjećati žrtva dok je nad njom bilo vršeno nasilje.

Kako  se beznadno osjećala mjesecima trpeći to nasilje, a učinkovita zaštita je izostala.

I nakon prijave MUP-u, i nakon kaznenog posutpka u tijeku,  ubijena je i nadalje bila žrtva, svakodnevno izložena napadima.   Mlada djevojka, bez nekog velikog životnog iskustva,  doslovno još dijete, nije dobila očekivanu zaštitu od sustava. To je činjenica, i nitko ne može isprati svoj grijeh zbog zakašnjele, odnosno radi izostale rekacije. Ni Orepić, ni Šprlje, ni Cvitan.  Vjerovatno ne znajući što bi, djevojka je možda željela  sama smiriti zlostavljača, pokušati razgovorom smiriti njegovu tešku narav…. mislila je možda da će se tako uspjeti zaštititi, kad ju sustav nije zaštitio….

Sustav, institucije, sada objavljuju priopćenja, brane se… one nisu krive….

a djevojke nema,  ubijena je, osvetnički,  stravično,  prije toga je mjesecima prolazila pakao prijetnji, usmenih, putem mobitela, praćenjem…..

Uhićeni David Komšić ismijavao se policiji. Nije prvi koji se ismijava policiji…..

Još jedna žrtva zločina prijavljivala je i prijavljuje svakodnevno prijetnje, iznudu, zlostavljanje, uznemiravanje…..Bliska osoba te druge žrtve izbodena je prije tri godine sa 105 uboda nožem, slučajno, rekli su u MUP-u. Između ubijenog i između izbodene žrtve nije bilo nikakve poveznice.   Tip koji je ubio,  bio je psihički rastrojen, bolestan, poremećen…..tvrde u MUP-u i DORH-u,  komentari su i  javnosti…..

Zaključak?

Poremećeni, rastrojeni, bolesni tipovi hodaju ulicama grada noseći noževe duge 50-60 cm,  i odabranim žrtvama zadaju smrtonosne ubode….

Ti psihički bolesnici, rastrojeni i poremećeni  ubojice nisu se zabunili, pa umjesto noža ponijeli kuhaču, flautu, kist…. uzeli su nož, i to dugačak i oštar kojim su zadali smrtonosne ozljede svojim žrtvama…….

Takva ubojstva nisu se dogodila samo tako. Postojali su znakovi, postojale su indicije, motiv, ponašanje zlostavljača…..

Žrtve su na neki način uvijek prethodno signalizirale da postoji neposredna opasnost po njihov život. Ako ih institucije nisu zaštitile, ako im nisu pravovremeno pružile zaštitu, onda su te iste institucije odgovorne za njihov život.

U ovom slučaju, odgovorne su za dva života.

Institucije su zakazale. I velik broj djelatnika tih institucija.

Njihova priopćenja upućena  javnosti neće ubijene ljude vratiti u život, niti će zlostavljanim žrtvama pružiti sigurnost koju od institucija očekuju.

Autor: Nada Landeka

ŽALBA NA PRESUDU DOSUĐENU U KORIST ERSTE CARD - KARTIČNE KUĆE

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Vukovarska 84, 10000 Zagreb

Na broj:  _____________

TUŽITELJ: Erste Card Club d.d., Praška 5, OIB: 85941596441, zastupano po odvjetničkom društvu

                  Marijan Hanžeković

TUŽENA:  XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

Radi isplate

Ž A L B A

tužene na presudu broj ___________ od ____________

Žalbom tužena pobija citiranu presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pobijanom presudom tuženoj je naloženo isplatiti tužitelju iznos od xxxxxxxxx  kn na ime glavnice, xxxxxxxxxx kn na ime zatezne kamate, pripadajuću i zakonom propisanu kamatu na glavnicu, te trošak od xxxxxxxxxx kn.

Presuda je donešena na temelju Rješenja o ovrsi od xx.yy..2006. godine broj Ovrv-xxxxx/06 na koji je tužena pravovremeno uložila žalbu te se postupak nastavio u parnici.  Rješenjem broj  Ovrv-xxxxx/2010 – stavljeno je izvan snage rješenje  o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha.

Tužena najprije ističe da postupak traje nerazumno dugo, još od 2006. godine, što je punih 11 godina, za koje vrijeme je na glavnicu obračunana visoka zatezna kamata, čime je tužena dovedena u težak položaj, dok se tužitelj neosnovano bogati već samom duljinom postupka. Potpuno pogrešno Naslovni sud navodi u pobijanoj presudi da bi tužena sama prouzročila duljinu postupka. Tužena se redovno odazivala na sudske rasprave, dok je svega posljednjih mjeseci imala  zdravstvenih tegoba, o čemu je obavijestila pravovremeno sud i dostavila liječničku dokumentaciju, što je opravdan razlog za izostanak sa ročišta.

Nadalje, tužena osporava u cijelosti osnovanost i visinu tražbine na temelju vjerodostojne isprave. Iako je sud uvažio knjiženja tužitelja kao valjanu ispravu, ista je donešena bez utjecaja tužene na prigovor, bez spoznaje na koji način i kako je provedeno knjiženje, i bez suglasnosti tužene o visini tražbine.   Tužena je platila iznose glavnice, o čemu je dostavila dokaze u ovršnom postupku broj Ovrv-xxxxx/06 radi čega je i sud u tom postupku stavio izvan snage Rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv xxxxx/2010. godine.

Tužena ističe da su tužbeni zahtjev tužitelja, kao i navodi iz  pobijane presude u suprotnosti sa odredbama EU Direktive 93/13 o zaštiti potrošača, kojom je određeno da se potrošaču ne mogu nametnuti obveze i obračuni za trošak s kojim nije upoznat.  Tužena je smatrala da je  Rješenjem broj Ovrv xxxxx/2010 godine odlučeno o njezinoj obvezi, da je glavnica podmirena u cijelosti, a da je kamata prestala teći. 

Tužena ističe da je tužitelj obračunavanje kamata vršio na način da je iste pripisivao glavnici, te je na tako obračunani iznos obračunao zatezne kamate,  što proizlazi iz činjenice da je tužena već podmirila cjelokupnu glavnicu, o čemu je dokaze dostavila  Naslovnom sudu u prethodno provedenom postupku. 

Tužena osporava tužbeni zahtjev i obračunati iznos u vjerodostojnoj ispravi kao ništetan, obzirom da je tužitelj obračunavao zateznu kamatu na navedenu glavnicu, te istu uglavničio protivno kogentnim zakonskim normama, te je ponovno obračunao zakonske zatezne kamate za potrebe ove parnice, na način da su obračunane kamate na kamate, što je apsolutno protivno odredbama čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Tužena prigovara i troškovima koji su joj presudom određeni, obzirom da određeni trošak gotovo pa dostiže glavnicu utuženog iznosa što je ogroman nesrazmjer  s visinom vrijednosti spora te u znatnoj mjeri  dovodi tuženu u teško socijalno i egzistencijalno stanje, naročito uzevši u obzir da je tužena samohrana majka. 

Tužena svakako ističe da je Rješenje o ovrsi donešeno xx.yy..2006. godine, da je čitav postupak trajao čak 11 godina, što je protivno i odredbama Europske konvencije za ljudska prava, te uslijed duljine postupka, koji je započet xx. yy. 2006. godine, dosuđena kamata znatno premašuje iznos glavnice, a sve na teret tužene koja sasvim sigurno ne snosi odgovornost za ovako nerazumnu duljinu postupka.  Člankom 29. Ustava RH propisano je da svatko u Republici Hrvatskoj  ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Ovako nerazumno dugo vođenim sudskim postupkom u sporu male vrijednosti tuženici je načinjena ogromna šteta, dok se tužitelj bogati naplatom zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, i to nesrazmjerno potraživanju, koje je tužena osporila u cijelosti.

Tužena također ističe bitnu povredu, da je tužitelj u glavnicu obračunavao i troškove opomena, za vrijeme dok  je zakon dozvoljavao naplatu troškova opomena, a kartične kuće su takve opomene naplaćivale temeljem vlastitih odluka, koje nisu bile utemeljene na zakonskim propisima.  Tek kasnijim donošenjem Zakona o zaštiti potrošača naplata opomena je izričito zabranjena.    Valja svakako istaknuti da je tužitelj trgovačko društvo, a ne financijska institucija, pa mu pravo na takav obračun kamate na kamatu ne pripada sukladno odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj s tuženikom nije ugovorio plaćanje troškova opomena i pribrajanje kamate na kamatu.  Opći uvjeti kartične kuće predstavljaju tipski ugovor po principu „uzmi ili ostavi“  kakvi su najčešće Opći uvjeti kao adhezioni ugovori, to tuženik nije mogao samo ili prihvatiti ugovor potpisivanjem pristupnice, ili ga odbiti.   Navedenim postupkom  drugoj ugovornoj strani nije pružena zaštita koju pruža odredba čl. 296. st. 1. ZOO-a.

Prema st. 1.  toga članka ništetne su odredbe Općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako je opće uvjete koji ih sadržavaju odobrilo nadležno tijelo.

Tuženik nije ugovorio pripisivanje kamate na novu glavnicu, niti je ugovorio da mu se naplaćuju troškovi opomena, a što je tužitelj u izvadku iz svojih poslovnih knjiga naveo kao „vjerodostojnu ispravu“, pa se tužitelj ne može koristiti tim pravom, jer je takva odredba ništetna.

Iako je sud odredio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužena ističe da se u ovom sporu zapravo radi o pravnom pitanju,  je li traženi iznos nepodmirena glavnica, ili se radi o kumuliranoj kamati kroz utuženi period kojima su pribrojene i obračune opomene, te na tako obračunani iznos formirana glavnica, na koju je dodatno sud odredio plaćanje zakonom propisane kamate.

Tužena isto tako  podnosi prigovor na obračuna troškova u iznosu od 15.000,00 kn, obzirom da je isti neumjereno visok , uzevši u obzir visinu spora od 22.000.00, kn te duljinu trajanja parničnog postupka što je protivno odredbama Ustava Republike Hrvatske i europske konvencije za ljudska prava, čime je tužena dovedena u tešku i gotovo nesavladivu situaciju, dok je istovremeno za vrijeme cijelo trajanje spora tvrdila kako osporava dug u cijelosti, što je  dokazala uplatama.

Tužitelj je u tzv. glavnicu pripisao ne samo dug, već i kamatu koja se kumulirala kroz godine parničenja, zakonsku zateznu kamatu, troškove ovrhe i javnog bilježnika, troškove opomena, troškove sudskih pristojbi i drugih troškova, te je tuženiku na  tako formiran iznos obračunavan još i PDV, iako je objektivno, čak i u slučaju kad je tužbeni zahtjev utemeljen i opravdan, tuženikov dug prema vjerovniku manji za iznos PDV-a.   Naime, iznos PDV-a po računu javnog bilježnika snosi vjerovnik kojemu je bilježnik obavio uslugu, i po takvoj isporuci naručitelj posla ostvaruje pravo na pretporez. Kada se od  dužnika naplaćuje ukupna svota javnobilježničkih troškova ovrhe zajedno sa PDV-om onda je u tom slučaju vjerovnik ostvario izvanredni prihod jer je s jedne strane već ostvario pravo na odbitak PDV-a kroz pretporez, a još mu je jednom taj trošak dužan platiti dužnik.   Sud ne smije ovrhovoditelju omogućiti da u ovršnom postupku, osim stvarnog duga ostvari i izvanredni prihod. 

Naslovni sud je zauzeo potpuno drugačije pravno mišljenje u  presudi broj  P-6856/16 od 24. studenog 2016. godine u kojoj je tužitelju dosudio kamatu tekuću od dana 24. studenog 2016. godine (iako je postupak pokrenut 23. kolovoza 2006. godine),  i to budući da je na dan donošenja prvostupanjske presude (ukidanja platnog naloga) odlučeno o pripadajućem trošku s osnova ovršnog postupka, pa tužitelju ne pripadaju kamate za ranije razdoblje.

Propisi o kamatama temelje se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, dok se prava potrošača temelje na odredbama EU Direktive 93/13 o zaštiti potrošača. Europski  Sud u Luxembourgu je u Predmetu  C 169/14  odlučio  da su mehanizam propisan EU Direktivom br. 93/13 neki  nacionalni sudovi sada doveli u pitanje, naročito sud koji je uputio zahtjev. U glavnom postupku nacionalni sud u biti se pita protive li se, u prvom redu, obveza određena državama članicama na temelju članka 7. Direktive 93/13 da se koriste prikladnim i djelotvornim sredstvima za sprečavanje stalne primjene nepoštenih odredaba u ugovorima koje prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima te, u drugom redu, pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

4.      Sukladno članku 6. stavku 1. Direktive 93/13:

„Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.“

5.      Članak 7. stavak 1. navedene direktive propisuje da „[u] interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima“.

Temeljem svega opisanog, tuženik predlaže drugostupanjskom sudu, Županijskom sudu u Zagrebu, usvojiti žalbu u cijelosti, te da ukine pobijanu presudu, odnosno da preinači odluku na način da se odbije zahtjev tužitelja Erste Card u cijelosti kao neutemeljen i protivan odredbama EU Direktive 93/13.

U ___________, _________. godine                                               TUŽENIK

                                             

OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG ZAKONA (139/10) i ČL. 369 OZ-a (112/2012) | Hazud.hr

OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG ZAKONA (139/10) i ČL. 369 OZ-a (112/2012) | Hazud.hr:

OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG ZAKONA (139/10) i ČL. 369 OZ-a (112/2012)

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 06/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Autor: Nada Landeka

Je li u ovršnom postupku baš sve beznadno, ili postoje neka rješenja koja ovršenici mogu primijeniti, a u koja možda nisu upućeni? Ovršni zakon jest grub i nemilosrdan, skloniji ovrhovoditelju nego li ovršeniku, međutim, u njemu ima i odredbi kojima ovršenik može spriječiti neke nepoželjne učinke ovrhe i pomoći si, međutim, mora temeljem tih zakonskih odredbi poduzeti određene radnje kako bi ovrha bila obustavljena. Što  ovršenik može učiniti i na što se treba pozvati?

Brojni očajni ovršeni građani RH pokušavaju pronaći izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. S blokiranim računima i onemogućavanjem normalnog i dostojanstvenog  života, to je iznimno teško.

Velik broj naših čitatelja često postavlja pitanja  oko zastarnih rokova, kada i kako nastupa zastara na pojedine obveze, o čemu sam već pisala u tekstuhttp://www.hazud.hr/kada-i-kako-nastupaju-zastare-na-ovrhu/ objavljenom na portalu www.hazud.hr. Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.  Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Međutim, ti zastarni rokovi odnose se na postupke koji se tek trebaju  započeti.

Za sve pravomoćne ovršne isprave (pravomoćna sudska presuda ili pravomoćno sudsko rješenje, pravomoćno rješenje o ovrsi, bjanko zadužnica, mjenično očitovanje, ovršna sudska nagodba ili neka druga ovršna sudska odluka) zastarni rok je deset godina.

U sudskim, parničnim i ovršnim postupcima naročito morate paziti na rokove. UPAMTITE, UVIJEK IMATE PRAVO NA ŽALBU, ČAK I AKO RJEŠENJE NISTE PRIMILI.

Zastara prava na naplatu potraživanja vjerovnika čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom

Člankom  222. ZOO propisano je kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz založene stvari,  ako je drži u rukama (ako o tome ima pravomoćnu ispravu kojoj je zastarni rok 10 godina) ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

(2) Međutim, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

Povremene tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja

(1)Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

(2) Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja

Nastupa li zastara na potraživanja osigurana hipotekom?

Međusobne tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga

Člankom 228. st. 1.  ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. (Čl. 229. ZOO-a).

Potraživanja za naknadu štete zastarijevaju u roku od pet godina od kad je šteta nastala

(1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.  (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. (čl. 230 ZOO-a).

Zastara poreznih obveza

Porezne obveze zastarijevaju za šest godina od dana kad je donešeno Porezno rješenje.  To znači, da u slučaju ako se kroz šest godina ništa nije događalo, niste podmirili dug unatoč pravomoćnom ovršnom rješenju Porezne uprave, njihovo pravo na naplatu zastarijeva za šest godina. U slučaju da porezna obveza nije utvrđena, odnosno da nije proveden porezni nadzor, pravo na utvrđenje porezne obveze nadzorom kod poreznog obveznika zastarijeva kroz tri godine računajući od kraja godine kada je ta porezna obveza nastala.  U slučaju ako je nastupila zastara morate se pismeno obratiti Poreznoj upravi sa zahtjevom za otpis potraživanja koja su zastarjela.

Jednogodišnji rok zastare

(1) Zastarijevaju za jednu godinu: 1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, 2) tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, 3) tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, 4) tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.

Blokirane građane najčešće bune ovi rokovi propisani zakonom, obzirom da često misle da se radi o zastari, a računi su im i nadalje blokirani.

Zašto je tako, što učiniti, kada se pozvati na zastaru, a kada na prava propisana Ovršnim zakonom?

Zastarni rokovi primjenjuju se prije nego li je Rješenje o ovrsi pravomoćno, dakle, u žalbenom postupku. Ukoliko vam je stigao Prijedog za ovrhu na koji je udaren pečat Rješenja o ovrsi javnog bilježnika ili suda, na isti imate pravo žalbe u roku od 8 dana. Ukoliko Rješenje niste dobili a račun vam je od strane FINE blokiran, tada morate otići u FINU i zatražiti presliku Rješenja na temelju kojeg ste blokirani. U svim slučajevima IMATE PRAVO NA ŽALBU U ROKU 8 DANA.

U žalbi možete isticati sve žalbene razloge i pozivati se na činjenicu da je nastupila zastara potraživanja, da niste dobili opomene od vjerovnika, da vas nije pozvao na plaćanja prije pokretanja ovršnog postupka, da niste dobili rješenje (neuredna dostava), da je dug podmiren, da je dug bitno manji nego li je označeno u prijedlogu za ovrhu, itd. i za sve navedeno priložiti dokaze koje posjedujete.  U žalbi tražite da se Rješenje o ovrsi ukine u cijelosti iz svih žalbenih razloga, i uvijek tražite da se  Rješenjem obavijesti i FINA.  Nakon što sud ili javni bilježnik dobije vašu žalbu postupak prelazi u parnicu i u sudskom postupku dokazujete svoje pravo na koje ste se pozvali u žalbi.

Bez podnošenja žalbe, ili u slučajevima kada je žalba odbijena Rješenje o ovrsi postaje pravomoćno, a tada su zastarni rokovi 10 godina od dana pravomoćnosti Rješenja o ovrsi.

Na temelju pravomoćnih presuda u kojima je odlučeno o nekom pravu između stranaka, stranka koja je uspjela u parnici ima pravo na temelju te presude pokrenuti ovršni postupak. I u tom slučaju zastara je 10 godina od dana pravomoćnosti presude.

Što ovršenik može učiniti ako je ovršni postupak u tijeku, račun je blokiran i zastare nema?

Ovršenici, tj. blokirani građani moraju znati da se parnični, ovršni i kazneni postupci vode po onim propisima/zakonima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja nekog postupka. Znači ako je vaš ovršni postupak krenuo npr. 2001 godine primjenjuje se  Ovršni zakon NN 057/1996, odnosno primjenjuje se  onaj Ovršni zakon (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.,  139/2010, 112/2012, 25/13, 95/14)  koji je bio na snazi u trenutku pokretanja neke ovrhe. Kad je koji zakon bio na snazi i koje su promjene nastale možete pronaći  na stranici Središnji katalog službenih dokumenata RH.  U tražilicu ukucajte naziv zakona koji tražite i izlistati će vam Zakon i izmjene i dopune toga zakona, kao i vrijeme u kojem su te promjene nastale. Tako ćete saznati koji je zakon za vaš slučaj primjenjiv.

Obustava ovrha po čl. 338. OZ-a  iz 2010 godine odnosno po čl. 369. novog Ovršnog zakona

Stupanjem na snagu novijeg Ovršnog zakona određeni su i uvjeti pod kojima se nastavlja ovrha koja je u tijeku. Tako je Ovršnim zakonom (NN 139/2010)  čl. 338. propisano da je ovrhovoditelj dužan u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu toga zakona podnijeti osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti – odnosno  „Postupci koji su u tijeku, a pokrenuti su prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) obustavit će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog Zakona ako ovrhovoditelj ne podnese osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti.“

Ukoliko vaš ovrhovoditelj nije podnio osnovani prijedlog za nastavak ovrhe u ovršnom postupku, možete dati Prijedlog sudu da obustavi ovršni  postupak (odnosno sud je po službenoj dužnosti dužan postupak obustaviti, iako to rijetko  sam sudac čini pa ga je najbolje Prijedlogom za obustavu ovrhe podsjetiti na to pravo).

Stupanjem na snagu Ovršnog zakona  (NN 112/2012)  jednako pravo propisano je Člankom  369. OZ-a kojim je određeno  da:

„(1) Postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, postupci pokrenuti prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) obustavit će se ako ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne podnese prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti.“

Dakle, ukoliko vaš ovrhovoditelj nije podnio prijedlog na temelju kojeg bi se postupak nastavio u roku od tri mjeseca od  dana stupanja na snagu OZ-a  NN/112 iz 2012. godine SUD BI MORAO POSTUPAK OBUSTAVITI obzirom da ovrhovoditelj nije ispunio zakonske pretpostavke za nastavak ovršnog postupka, niti je ispunio uvjete propisane Zakonom za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima sukladno odredbama  Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, to sukladno odredbama čl. 337. Ovršnog zakona (NN 139/2010) i ČL. 369 Ovršnog zakona (NN 112/2012).

Prijedlogu za obustavu ovrhe naslovljavate uvijek na onaj Općinski sud i suca koji je Rješenje o ovrsi i donio –  te u istom svakako zatražite da Naslovni  sud donese Rješenje o obustavi ovrhe temeljem odredbi čl. 337. Ovršnog zakona (NN 139/2010)   ili čl. 369. Ovršnog zakona (NN 112/2012) – ovisno o tome koji je zakon bio na snazi u vrijeme kada je vaše Rješenje o ovrsi donešeno, te svakako naznačite da sud Rješenje o obustavi ovrhe  uputi i FINI radi deblokade vaših računa.

Ukoliko sud donese Rješenje o obustavi ovrhe, a u Rješenju nije naznačio da FINA ima deblokirati vaše račune temeljem Rješenja o obustavi ovrhe, čak i kad je ovrha već provedena, obustavljena, ili odgođena, odnosno na neki drugi način stavljena izvan snage, računi će vam ostati i nadalje blokirani. To iz razloga jer FINA jedino postupa po sudskoj odluci.

Stoga provjerite stanje blokada vaših računa u FINI, provjerite od kada su vam ovrhe na računima i što se sa tim ovršnim postupcima događa, uzmite broj svakog od ovršnih  postupaka i posjetite sud koji je Rješenja o ovrsi donio.  Pregledajte ovršni spis (na to kao stranka imate pravo sami učiniti i bez odvjetnika)  i provjerite je li ovrhovoditelj stavio prijedlog za nastavak ovrhe, odnosno što se u ovršnom predmetu događa. Ukoliko ovrhovoditelj nije stavio prijedlog za nastavak ovrhe u rokovima propisanim u člancima 337. Ovršnog zakona (NN 139/2010) i čl. 369 Ovršnog zakona (NN 112/2012),  podnesite Prijedlog za obustavu ovrhe, pozivajući se na taj propust ovrhovoditelja, te obavezno napomenite Sudu – da Rješenje o obustavi ovrhe dostavi i FINI radi deblokade računa. 

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video) | Hazud.hr

Nenad Koljaja: Dosta je bilo pljačke građana i utjecaja pete kolone koja zataškava istragu o mogućem pranju novca i kriminalu (video)

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 14/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Ovdje su pitanja na koja hrvatska javnost i oštećenici austrijskih zadruga još nemaju odgovore, hoće li ih Michael Spitzer dati?

U javnosti je puno priče, malo konkretnih saznanja o poslovanju austrijskih zadruga na hrvatskom teritoriju. Ovo iznimno važno pitanje  nekoliko puta je bilo postavljeno i kao zastupničko pitanje  u Saboru RH, zatražena je i odgoda ovrha dok Državno odvjetništvo ne donese odluke i dok institucije ne reagiraju.  Saborski zastupnici Damir Kajin, Miro Bulj, Josip Borić intenzivno su podsjećali na hitnost rješavanja ovog pitanja.   Od  Sabora je  zatraženo  da Sabor i Ministarstvo pravosuđa žurno pronađu rješenje za oštećene građane. Do danas to pitanje nije riješeno.  Tko je to u Hrvatskoj jači od Zakona i Ustava RH?

Izlaganje Josipa Borića 

https://www.youtube.com/watch?v=TWsVpIjQ6J4

S jedne strane pravna struka i oštećenici koji na temelju hrvatskih zakona i Ustava RH tvrde da te zadruge nisu imale potrebna ovlaštenja za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali i da su kršile zakon Republike Austrije, i s druge strane, predstavnici austrijskih zadruga odnosno Raiffaisenlandesbank Austrija, njihova PR agencija i koordinator Michael Spitzer koji  tvrde da je njihovo poslovanje zakonito i profesionalno.

Oštećenici RB zadruga više su puta u svojim Priopćenjima jasno obrazložili iz kojih razloga smatraju da su žrtve nezakonitosti koje su nad njima provedene, a radi čega su i ostali bez svoje imovine.

S druge strane, PR agencija Manjgura  i koordinator Michael Spitzer tvrde da je poslovanje Raiffaisenbank zadruga, odnosno Raiffaisenlandesbank uredno i zakonito te da ih oštećenici kleveću.

Kako bi se otklonile neke nepoznanice u njihovom poslovanju, koje i inače, prema zakonu mora biti javno i transparentno, molimo koordinatora Michaela Spitzera da  hrvatskoj javnosti dao odgovore na slijedeća pitanja: 

1. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće uspjele na hrvatsko područje, i započeti  kreditiranje Hrvata obzirom da prema registraciji i Zakonima Republike Austrije  smiju  se reklamirati samo u svojim prostorijama?

2. Svi korisnici kredita kažu da su kredit ugovarali putem posrednika. Postoje i ugovori u kojima je navedena posrednička provizija. Jesu li posrednici bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga?

3. Po kojoj osnovi je jednom  od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita – isplaćena plaća u iznosu od 60.000 eur-a?

4. Obzirom da su  43 pravne osobe koje su kreditirale hrvatske građane po pravnom obliku  zadruge registrirane u Austriji,  jesu li one prema austrijskom zakonu smjele financirati samo svoje zadrugare u krugu svojeg okruga, ili im je zakon omogućio financiranje i izvan Republike Austrije?

5. Kako su banke (zadruge) sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala uspjele osigurati tako velike iznosa novca od čak 280.000.000,00 eura – koliko tvrdite da ste ukupno plasirali na područje RH? Koji je izvor tog novca?

6. Jeste li prijavljivali svoj rad na području Hrvatske Hrvatskoj narodnoj banci?

7. Iz kojeg razloga  austrijske zadruge/banke nisu egistrirali podružnicu za financijsko poslovanje  u Hrvatskoj i ishodili potrebne dozvole potrebne za obavljanje poslova kreditiranja?

8. Kako obrazlažete činjenicu da dio dužnika uopće nije imao putovnicu u vrijeme sklapanja kredita, a vi tvrdite da su sklopili ugovore o kreditu u Austriji?

9. Kako obrazlažete činjenicu da je najveći broj dužnika ugovore o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika u Hrvatskoj, a da pri ovjeri nije bila prisutna ovlaštena osoba austrijske zadruge/banke?  Uz to, u ugovorima o kreditu nije naznačeno da vašu stranu zastupa punomoćnik??

10.. Kako su dužnici sa minimalnim plaćama uspjeli imati zadovoljavajući bonitet za dobivanje tako visokih iznosa kredita? Tim više što su neki od njih bili i nezaposleni, ili zaposleni na određeno vrijeme?

11. Jeste li prijavljivali prijenos novca preko granice, koji je isplaćen vašim dužnicima u Hrvatskoj. U nekoliko ugovora stoji označena i naplata “prijenos novca preko granice”, kako je to moguće, kad zakon propisuje isključivo bankovne transfere? Znači li to da su novac preko granice prenosili vaši djelatnici?

12. Biste li na području Republike Austrije prihvatili kao valjan ugovor sklopljen s Hrvatom,  koji nije ovjeren? Austrijski zakon možda propisuje da se ugovori ne ovjeravaju, ali Zakon o legalizaciji međunarodnih isprava propisuje, ako su Ugovori sklopljeni u Austriji, zašto nemaju propisanu nadovjeru Apostille?

13. Kako ste, i s kojom nakanom, kao strana pravna osoba, zatražili OIB u Republici Hrvatskoj?

14.. Jesu li ugovori o kreditu prijavljeni Austrijskoj narodnoj banci?

15. Kako u svojim poslovnim knjigama knjižite potraživanja od Hrvata i jesu li knjigovodstveno prikazani svi krediti?  Jeste li u mogućnosti takvo knjiženje, kao dokaze,  dostaviti sudovima pred kojima se vode parnice?

16. Je li uobičajeno poslovanje vaše zadruge/banke da vaši djelatnici naplaćuju u gotovini rate kredita i kamate (u ovom slučaju naplata se vrši na području Hrvatske) , i da novac nose u koferima natrag u Austriju, pretpostavljamo u vašu poslovnicu u Austriji?

17. Kako su odvjetnici/posrednici uplaćivali rate na vaše račune, koje su njima plaćali dužnici? Je li to plaćanje vršeno preko deviznog računa vaše zadruge/banke?

18. Predstavljate se kao glavni koordinator austrijskih zadruga. Koji je vaš opis poslova na području Hrvatske, i iz kojeg razloga ste imenovani za koordinatora za područje Republike Hrvatske?

19. Jesu li direktori i zaposlenici zadruga plaćeni za izlazak na teren u Hrvatsku, i “procjenu nekretnina”, je li gdje u poslovnim knjigama evidentiran njihov rad na području RH – pregled nekretnina?

Nada Landeka/ HAZUD/Oštećenici RB zadruga, Posojilnica bank i ZVEZA bank